Nakon što nagradu podignu, njihov politički angažman tu ne završava, nego se ponovo vraćaju u podjednako udobne fotelje, naravno, zarad “dobrobiti svog naroda”.
I nema tu ništa sporno, sve je po zakonu. A, zakon je tu da se poštuje. Samo, problem je što je taj zakon, koji je, pogađajte ko skrojio, nekome majka, a nekome maćeha.
Dok s jedne strane stoji običan čovjek, koji u svojoj mučnoj svakodnevici ni ne vidi ono čuveno svjetlo na kraju tunela, s druge strane njegovi predstavnici, u svom sjaju, ne vide i ne poznaju muku i bijedu.
Jer, mukotrpan rad u BiH je plaćen nekoliko stotina maraka, dok nerad vrijedi nekoliko hiljada, da ne kažem miliona.
Ove godine srećni dobitnici pomenute otpremnine su Bakir Izetbegović, Mirko Šarović, Dragan Čović, Nikola Špirić i Lazar Prodanović.
Ponovo moramo podsjetiti na slovo zakona, koje izričito i strogo nalaže da otpremnina ne trpi odbijanje. Pali na njene čari ili ne, moraju je prihvatiti.
Ruku na srce, neki od članova ove petorke već su ranije pominjali da će cijeli iznos proslijediti onima kojima je to najpotrebnije, dok su se ostali, bar za sada, ućutali.
Vremena imaju, to nije sporno, a humanitarci, u nadi da će im olakšati razmišljanje, pozivaju ih da pomognu javnim kuhinjama koje svakodnevno broje sve više korisnika.
Dugačke i nepregledne kolone jasno i glasno svjedoče o stanju u državi, u kojoj, izgleda, jedino podobni mogu napredovati. Ostali ili trpe ili odlaze.
Kakva će njihova odluka biti, živi bili, pa vidjeli. Jer, oduvijek je poznato da sit gladnom ne vjeruje.
Samo što je u BiH, danas, nažalost, mnogo više gladnih, a oni siti, vala, nikako da se zasite.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu