Obavezno nošenje maski i fizička distanca od vršnjaka, za djecu može biti stresno i traumatično, upozoravaju stručnjaci i ističu da će važnu ulogu u prihvatanju i privikavanju mališana na novu realnost imati pristup roditelja i učitelja.
Da bi učenici, prije svega prvaci, za koje je polazak u školu veliki događaj, ali i đaci starijih razreda shvatili da moraju da nose maske, tome treba pristupiti kroz igru i određene rituale i masku im približiti kao zanimljivost – kaže psiholog i dječiji psihoterapeut Snežana Anđelić.
– Maska neka bude zanimljiva, a ne klasična medicinska, ali i ta uz flomastere, boje, šljokice može da postane atrakcija, a ne teret za djecu, a i da se roditelji ne izlažu trošku – kaže Anđelić za Tanjug.
Napominje da je presudan stav roditelja i da će, ako oni imaju otpor prema nošenju maske, i djeca imati otpor prema toj obavezi, dok je obaveza učitelja da na prvom času nošenje maski približe djeci na jednostavan, zanimljiv i zabavan način kroz priču i igru.
Ne plašite djecu virusom i ne naređujete im
– Ako to bude uz prijetnje – ”stavljaj tu masku, nemoj da skidaš”, djeca će to doživeti kao kastrofu. Budimo blagi, ako dijete i skine masku, treba mu na jednostavn način objasniti zašto je važno da je nosi, a ne zastrašivanjem virusom jer onda je dijete napeto, uznemireno, plačljivo, pruža otpor… – naglašava Anđelić.
Napominje da će biti potrebno vrijeme da djeca prihvate da će biti odvojeni u grupama i da treba da izbegavaju blizak kontakt sa vršnjacima jer, kako kaže, to za njih nije prirodno stanje.
– Djeca su impulsivna, ne ponašaju se “planski”. Mi stariji znamo da ne treba da se rukujemo i naš mozak to registruje, a kako to objasniti djetetu koje , kad vidi druga ili drugaricu, trči da se zagrle – kaže psihilog.
Učiteljima i nastavnicima savjetuje da nekoliko časova posvete toj temu, da razgovaraju sa djecom i objasne im zašto je sada važno da budu odvojeni i kroz igru im dočaraju šta znači distanca, bezbjedna zona…
Igra “virusi napadaju”
– Recimo, da ih stave u dve grupe i smisle igru ”virusi napadaju”, kako da se sklone, šta znači ako smo preblizu jedni drugima… Biće potrebno vrijeme, djeca to neće automatski prihvatiti, ali nijednog trenutka ne treba da budu izloženi prijetnji, stresu, strahu jer će u tom slučaju postati nesigurni i neće biti spremni za saradnju i učenje – napominje Anđelić.
Podsjeća da je za djecu prekid škole bio velika promena i da su do marta imala svoj ritam u kojem su, objašnjava sagovronica Tanjuga, osjećali osigurnost.
– Ne možemo očekivati da sve ide prirodno i lagodno kao da se ništa nije desilo. Mjesecima smo pričali o opasnosti kontakta, a sad ih vraćamo kao da se ništa nije desilo. Pa desilo se i sada moramo da pomognemo djeci da se ponovo osjećaju sigurno, da ih ukazuje da peru ruke i nose maske, jer je to njihova sigurnost – kaže Anđelić.
Roditelji treba da razgovaraju sa djecom o njihovim strahovima i svemu što su doživjeli u posljednjih pola godine, a zadatak učitelja, pedagoga i psihologa je da ta ista pitanja pokrenu kroz školske radionice.
Anđelić ukazuje da se treba posvetiti i adolescentima koji prema novim pravilima ponašanja u školi mogu da iskažu bunt, ali i da naprave ”dobru foru”.
Njima su, kako primjećuje, maske postale atrakcija, a treba im pružiti priliku da od maske naprave dio svog imidža ili modni detalj uz naglašavanje zašto je važno da ih nose.
– Sa njima treba raditi kao i sa mlađima, ali na drugačiji način. Tu škola opet ima veliki uticaj, sa njima treba pričati, ali ih ne primoravati, jer će se u suprotnom inatiti. Ipak, oni su dovojno zreli da shvate opasnost i preuzmu odgovornost -navodi Anđelić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu