Jer, nisu aleje, klupe i ulice krive što nema posla, što je red za besplatan obrok sve duži, što se “koverta” svugdje podrazumijeva i podmeće, što nema dobrog posla bez stranke…
Što se živi bez vode na paklenim vrućinama, što kanalizacija ispliva s prvom kišom, što u autobusima nema klime, što nestaje zelenilo, a zgradurine niču preko noći. I komšija nije kriv što ima skoro 60, a na biro mora redovno da se javlja i penziji samo da sanja, a komšinica što radi od jutra do sutra za 700 maraka.
Krivica je zapravo zajednička. Podjele političara, njihov nemar, gleda se ćutke, trpeći i čekajući. Šta? Zašto? Njihove međusobne svađe ljudi komentarišu među sobom, ne “kažnjavajući” nerad, nebrigu i bezobrazluk. Navijali za ove ili one, ovdje nije dobro. Osim odabranim.
Dok se oni natežu oko donošenja važnih odluka, prozivaju po medijima i društvenim mrežama, blate i pljuvače, i dalje neki bez vode, znoje se u autobusima, bezuspješno traže posao.
Narod ovdje ima ozbiljnih i nerješivih problema, a neki kao da ne mare, pa se još i lijepo zabavljaju. Zapjevaju se krajiške pjesme, slika u “kežual” druženju s ljudima, drže govorancije… Uspjeli su neki i do mora do skoknu, da odmore. Blago im se.
Mjesecima i mjesecima padaju teške riječi među protivnicima, izgleda im važnije ko će koga nadglasati i ocrniti, umjesto dogovora i ozbiljnog rada da bude bolje.
Jer svaki stanovnik ovog grada, svaki radnik, penzioner i dijete, treba da živi dostojanstveno. Ne žele svi biti dio ovog političkog cirkusa. A on se nastavlja i ne zna se ko će ispasti klovn, kaskader, a ko zatvoreni tigar u kavezu.
Ovdje su oduvijek govorili da dogovor kuću gradi. Ako je tako, u ovoj kući i temelji su dobro napukli.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu