Iz udruženja „Zajedno za novi život“ kažu da nikada manje transplantacija nije rađeno u našoj zemlji, a sve je zapravo stalo početkom pandemije koronavirusa.
Lidija Jovanović je jedna od pacijentkinja koja je godinu dana čekala na transplantaciju jetre i dobila je ovaj organ onda kada joj je najviše trebao.
Ona je za N1 ispričala kako je počela njena borba za život.
– Moja borba je počela 2000. godine kada sam se kao mala razboljela od autoimunog hepatitisa. Ono što je specifično za bolesti jetre je da su podmukle, da zapravo vi ne otkrijete samu bolest dok ona ne bude u poodmakloj fazi – kaže Lidija.
Ona je imala tu sreću u nesreći da je otkrila bolest u ranoj fazi i da je nekako uspjela da uspori sam tok bolesti i da živi jedan dug period bez transplantacije.
– Međutim 2012. godine moje stanje se naglo pogoršalo. Imala sam krvarenje koje je potencijalno smrtonosno, gdje su mi prvi put predložili transplantaciju kao rješenje mog problema – kaže ona.
U tom trenutku transplantacije se nisu radile u Srbiji, tako da je ona rješenje morala da potraži na drugom mjestu.
Tada Srbija nije imala sporazum sa drugim zemljama da bi se radila transplantacija, tako da je Lidija morala sama da nađe način da dobije organ koji joj je bio neophodan.
– Počeli smo da skupljamo novac kako bi otišli u inostranstvo. Uspjela sam da dođem do jedne klinike u Palermu gdje sam pokušala da dođem do liste čekanja, međutim, tamo je došlo do komplikacija kada sam došla u stanje opasno po život – priča Lidija Stojanović.
Ona je objašnjava da je do toga došlo tokom rutinske intervencije kada je dobila sepsu i pala je u komu i nakon toga je šest mjeseci bila na intenzivnoj njezi.
Tada su je u Italiji stavili na listu čekanja, međutim za četiri godine čekanja nije dočekala poziv.
– U tom trenutku pozvala me je moja doktorka iz Beograda i predložila da me stave na listu čekanja u Srbiji jer je u tom trenutku, 2017. godine, počeo da se razvija program transplantacije organa. Poziv za transplataciju usljedio je 2018.godine – kaže Stojanović za N1.
Čekanje poziva
Kako objašnjava Stojanović, kod nas nema prostora za malverzacije i predrasude za trgovinu organima.
– Liste su transparentne i ne zove se samo jedan pacijent, već dva ili tri pacijenta koja su najugroženija u tom trenutku i kojima taj organ odgovara – kaže Lidija.
Lidija je dobila poziv iz Urgentnog centra u januaru 2018 godine. Tada je dobila organ sa kojim i danas živi i odlično se osjeća zahvaljujući donoru i njegovoj porodici.
– Dugo sam pokušavala da saznam od koga sam dobila organ kako bih se zahvalila na neki način, ali nisam uspijevala u tome, da bi me na kraju majka djevojke koja se zvala Lejla našla preko društvenih mreža. Čule smo se i rekla mi je da kada su je pitali za saglasnost, ni jednog trenutka nije razmišljala da li da kaže “da” ili “ne” – dodaje ona.
Djevojka, čiju jetru je Lidija dobila, imala je svega 20 godina kada je sa porodicom razgovarala o tome da je doniranje organa jedan human čin, prenosi N1.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu