Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na

Ljubiša Stakić iz Prijedora pčelar 18 godina: Svaku košnicu gledam kao mali grad i svakoj prilazim kao da samo nju imam

Regioni
Autor:

Foto: Bojana Majstorović/ RAS Srbija

Ljubiša Stakić (40) iz Prijedora je među malobrojnim pčelarima koji su registrovali svoje pčelinjake te puni 18 godina radnog staža u ovoj djelatnosti.

Priča da je za većinu ljudi pčelarstvo hobi i dodatni izvor zarade, ali da je njemu stalni posao zbog kojeg uplaćuje poreze i doprinose.

Kaže da je kao dječak posmatrao djeda koji se bavio pčelarstvom, ali nije slutio da će se on time ozbiljno baviti kada odraste.

-Djed je tridesetih godina prošlog vijeka postavio pčelinjak u selu Marićka kod Prijedora, onda je moj otac naslijedio to od njega. Ja sam išao u srednju trgovačku školu i vjerovao sam da ću raditi kao trgovac. Međutim, kada sam završio školovanje nije bilo posla u struci i počeo sam da pomažem ocu. Vremenom sam i sam počeo to da radim i sada imam 120 košnica u selima Marićka i Busnovi- priča on.

Dodaje da med, propolis i ostale pčelinje proizvode godinama prodaje na kućnom pragu, ali i na gradskoj tržnici. Iako ni danas nije lako na hladnoći satima stajati uz pijačni štand, Ljubiša kaže da su počeci bili mnogo teži.

Foto. B. Majstorović / RAS Srbija

-Trebalo je vremena da steknem povjerenje mušterija. U početku su ljudi prolazili kraj mene i mislili vidi neki klinac prodaje med, ali vremenom počeli su kupovati od mene – kaže on.

Navodi da za njega nema neradnih dana i praznika, jer posla u pčelinjaku uvijek ima.

– Ja gledam svaku košnicu kao jedan mali grad i svakoj prilazim kao da samo nju imam, tek kada je otvorim vidim šta treba da radim. Nikada nije isto, jedan dan nekoj možda treba rešetka, a drugoj ne treba, jer se nije razvila. Nije teško, ali bitno je iskustvo, jer onda pčelar zna šta da radi čim otvori košnicu- objašnjava Stakić.

Dodaje da zbog promjena klime pčelari više ne znaju šta da rade po datumima, već moraju redovno otvarati košnice i gledati šta treba pčelama. Ističe da  je ova godina bila dobra za pčelare.

-Imao sam 15 kilograma bagremovog meda po košnici. Livade je bilo manje oko šest, sedam kila, ali za razliku od prošle dvije godine, ovo je super- smatra on.

Ističe da pčelarstvo voli i da je to bio dobar izbor u njegovom životu. Međutim, razočaran je nedovoljnom podrškom nadležnih.

– Smatram da je pčelarstvo lijepo zanimanje od kojeg se može živjeti, ali nisam zadovoljan što registrovani pčelari imaju ista prava i podsticaje kao i oni koji nisu registrovani- kaže on.

Navodi da od Ministarstva poljoprivrede dobija četiri marke podsticaja po košnici, a od grada Prijedora tek dvije marke, dok u pojedinim lokalnim zajednicama oni iznose i po 15 KM.

Foto: B. Majstorović/ RAS Srbija

Naglašava da nadležni moraju obratiti pažnju na pčele zbog njihovog značaja za poljoprivredu i ljude.

– Ljudi nisu svesni koliko pčele doprinose malinarstvu i koliko svojim oprašivanjem donose više plodova. Čak uništavaju pčele kada pršću komarce, ali i poljoprivrednici pršću voće u cvijetu i uništavaju i moje pčele i svoje voće, jer neće biti pčela koje će ga oprašivati – poručuje Stakić.

Stakić je član Udruženja „Prva pčela“ iz Prijedora koje okuplja oko 60 pčelara, ali osim njega, samo je još jedan registrovao pčelinjak.

Proizvodi i pčelinji otrov

Stakić je ove godine počeo da proizvodi i pčelinji  otrov.

-Pčelinji otrov se koristi u farmaciji za kreme protiv starenja, jer taj otrov iritira kožu i podstiče cirkulaciju i samim tim daje joj vitalnost. Za prikupljanje otrova potrebno je mnogo pčela i to se veoma sporo i teško prikuplja – kaže on. Dodaje da kilogram otrova košta 50.000 KM, te može se prodati za tržište Hrvatske i inostranstva.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO