Banjaluka

Među pčelama pronašao DUŠEVNI MIR "Priroda i pčelarstvo osobama sa invaliditetom pomažu u rehabilitaciji"

Bavljenje pčelarstvom predstavlja vid terapije za dušu osobama sa invaliditetom, a prvenstveno pomaže kao psihofizička rehabilitacija, gdje svaka osoba može pronaći sebe, kvalitetno popuniti svoje slobodno vrijeme, jer samim boravkom u prirodi i na pčelinjaku, činimo mnogo za svoje zdravlje.

Među pčelama pronašao DUŠEVNI MIR "Priroda i pčelarstvo osobama sa invaliditetom pomažu u rehabilitaciji"
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

Rekao je ovo za Srpskainfo Gostimir Radulović, stoodstotni invalid žrtva mine i dodao da iz ličnog iskustva preporučuje bavljenje pčelarstvom jer ste na taj način korisniji sebi, svojoj porodici i lokalnoj zajednici.

– Pčelarstvo više posmatram kao vid rehabilitacije osoba sa invaliditetom, naročito konzumiranje zdravih pčelinjih proizvoda, a na kraju, ovaj hobi predstavlja i solidnu dopunu kućnom budžetu – ispričao je ovaj pčelar.

Rekao je da je on seleći pčelar tako da u godinama koje su medonosne, kako kaže, ostvari prinos u medu kao što je bagremov, kestenov i livadski med, a osim meda prikuplja polen, propolis i vosak.

– Bavim se i pravljenjem likera na bazi meda, kao i pakovanjem meda s raznim orašastim plodovima i sušenim voćem – ističe on.

Navodi kako se pčelarstvom bavi proteklih deset godina.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Kako sam osoba sa invaliditetom – žrtva mine od 1994. godine, život mi je krenuo u sasvim drugom pravcu od onog kako sam zamišljao. Tada sam počeo razmišljati čime bih mogao da se bavim u životu, a da mi taj posao može pomoći da se vratim u normalne životne aktivnosti koje će me ispunjavati, te ujedno popuniti kućni budžet – ističe Radulović.

Dodaje da živi u u ruralnom dijelu Banjaluke u kojem žive pčelari koji su se ranije bavili pčelarstvom, a koji su njegovi prijatelji i poznanici. Njegova avantura bavljenja pčelarstvom počela je kada ga je jednog dana prijatelj pozvao na druženje koje su realizovali pčelari lokalnog udruženja, gdje su organizovali predavanje i razmjenjivali pčelarska iskustva.

– Kako me na tom druženju jednostavno privukla i zainteresovala tema o biologiji i korisnosti pčela za život i svi benefiti pčelinjih proizvoda u ljudskoj ishrani, počeo sam da razmišljam kako bih mogao da okušam sreću u ovoj branši, a ujedno da u tome pronađem sebe – priča Radulović.

Pročitajte još

Kaže da se u razgovoru sa pčelarima raspitao kako i na koji način da pokuša da se ostvari u radu sa pčelama.

– Na moje iznenađenje, svi su me podržali u ovoj ideji i obećali pomoć kroz nabavku početnih košnica. Nakon nekoliko dana nabavio sam četiri košnice sa pčelama, nekoliko knjiga za početnike, a prijatelj pčelar mi je pružio šansu da mi bude mentor i pomogne oko praktične obuke – navodi on.

Ističe da je nekoliko godina posjedovao od četiri do 10 košnica, te je malo po malo sticao bogatije pčelarsko iskustvo, a tako se javila i sve veća ljubav prema pčelama. Dodaje da je pčelarsku opremu nabavljao u skladu sa mogućnostima, te je vremenom postepeno proširivao svoj pčelinjak.

– Danas, nakon deset godina rada, posjedujem 60 pčelinjih zajednica. Oženjen sam, otac dvije kćerke i djed jedne preslatke unuke. Imam veliku podršku porodice koja mi pomaže u svakodnevnom životu, kao i u bavljenju pčelarstvom, gdje smo svi uključeni, a najviše prilikom pripreme pčelarske opreme, koja uključuje farbanje nastavaka, skivanje i užičavanje ramova, topljenje voska, dezinfekcija opreme i pribora – pojasnio je ovaj pčelar za Srpskainfo.

Porodica mu pomaže i u samom radu u pčelinjaku.

FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA
FOTO: USTUPLJENA FOTOGRAFIJA

– Zajedno obavljamo preglede pčelinjih zajednica, pomažu mi oko poslova vrcanja meda, prikupljanja polena i propolisa, kao i oko rana na selenju na pčelinje paše. Porodica je tu u svakom momentu i bez njih bavljenje pčelarstvom, kao i drugim poslovima za osobe sa invaliditetom, bilo bi skoro nemoguće – rekao je Radulović.

Ističe da je od početka bavljenja pčelarstvom bio aktivan član lokalnog udruženja pčelara, gdje je sa kolegama razmjenjivao iskustva, a međusobno su pomagali i pčelarima koji su nailazili na probleme u radu.

– Bio sam takođe jedan od inicijatora da pomažemo pčelarima početnicima u njihovim prvim koracima u svijetu pčelarstva, kao i kroz poklanjanje prvih pčelinjih zajednica, zatim u omasovljenju udruženja, te upoznavanju članova sa zakonskim regulativama vezanih za pčelarstvo – dodaje on.

Osobama sa invaliditetom je potrebna nabavka alata i opreme koja je neophodna za uspješno bavljenje ovim biznisom, teoretska i praktična obuka, zatim nabavka mašina za proizvodnju satnih osnova, topionika voska, sterilizatora, vrcaljki, mašina za održavanje pčelinjaka.

Prema njegovim riječima, oprema je skupa, a osobe sa invaliditetom su s veoma malim ili nikakvim redovnim novčanim primanjima.

– Mišljenja sam da bi svi nivoi vlasti, ali i nevladin sektor, trebali da se uključe u podršku pčelarima, a prvenstveno pčelarima osobama sa invaliditetom, kroz nivoe povoljnijih i većih podsticaja, jer ove osobe, koliko god se trudile i imala podršku porodice, nisu u fizičkoj mogućnosti da se profesionalno bave pčelarstvom kako bi bili u potpunosti nezavisni – objašnjava on.

Prema njegovom mišljenju, Ministarstvo poljoprivrede šumarstva i vodoprivrede Republike Srpske, lokalni centri za razvoj poljoprivrede i sela, trebali bi da osiguraju podsticaje pod puno povoljnijim uslovima za osobe sa invaliditetom koji se bave pčelarstvom, poljoprivredom, voćarstvom ili bilo kojim samostalnim biznisom.

– Potrebna nam je podrška, podsticaj i motivacija, a to bi bilo moguće na način da nadležni obezbijede nabavku alata, opreme, neophodnih mašina u vidu donacija ili kroz vrlo povoljne uslove na čemu će Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom intenzivno raditi – zaključio je Gostimir Radulović.

„Pčelica“

Pčelar Gostimir Radulović navodi da je 2020. godine sa nekoliko pčelara invalida došao na ideju da osnuju Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom.

– Krajem 2021. godine, u saradnji sa Organizacijom amputiraca UDAS RS, realizovali smo našu ideju te smo osnovali Udruženje pčelara osoba sa invaliditetom i žena „Pčelica“. Cilj osnivanja ovog udruženja je prvenstveno baziran na uključivanje osoba sa invaliditetom da se počnu baviti pčelarstvom, da im uz našu pomoć i pomoć pčela pomognemo u njihovom psihofizičkom oporavku a prvenstveno da bi spoznali način kako mogu biti korisni široj zajednici, svojoj porodici, a i da jednostavno nađu svoj duševni mir u prirodi – kazao je on.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu