Na prvi pogled, plastika djeluje kao logičan pobjednik. Ne upija tečnost, jednostavno se pere i može da se dezinfikuje visokim temperaturama.
Drvo, s druge strane, mnogi i dalje doživljavaju kao materijal koji „zadržava“ bakterije zbog svoje porozne strukture, posebno kada se koristi za pripremu sirovog mesa.
Ipak, stvarnost nije tako jednostavna. Upravo osobina zbog koje je drvo godinama bilo na lošem glasu mogla bi da bude njegova najveća prednost.
Drvo ima prirodnu zaštitu protiv bakterija
Početkom devedesetih godina istraživanje mikrobiologa Dina Klivera promijenilo je pogled na drvene daske za sječenje. Njegov tim otkrio je da određene vrste drveta imaju prirodna antibakterijska svojstva.
Kada bakterije dospiju na drvenu površinu, drvena vlakna ih povlače u unutrašnjost materijala. Tamo, bez dovoljno kiseonika i hranljivih materija, bakterije ne uspijevaju da se razmnožavaju i vremenom odumiru.
Drugim riječima, ono što se ranije smatralo manom drveta, njegova struktura koja „upija“, zapravo može da bude dio njegovog prirodnog odbrambenog sistema.
Posebno se dobro pokazalo tvrdo drvo poput javora, bukve i oraha, koje je izdržljivo, dugotrajno i manje sklono oštećenjima.
Plastična daska izgleda higijenski, ali ima jedan problem
Plastične daske imaju svoje prednosti, ali one ne traju vječno. Svaki prolazak noža ostavlja sitne ogrebotine i udubljenja na površini. Upravo ti mali rezovi mogu postati mjesta u kojima se zadržavaju bakterije.
Iako se plastična daska može prati u mašini za suđe, voda i deterdžent ne mogu uvijek potpuno da dopru do svih sitnih oštećenja nastalih tokom korišćenja.
Vremenom površina može postati puna mikrorezova koji predstavljaju idealno mjesto za zadržavanje nečistoća.
Pored toga, sve više pažnje privlači i pitanje mikroplastike. Stručnjaci upozoravaju da se tokom sječenja mogu osloboditi sitne plastične čestice koje završavaju u hrani.
Najveća opasnost nije daska, već način korišćenja
Ipak, stručnjaci naglašavaju da sama vrsta materijala nije jedini faktor koji odlučuje o bezbjednosti u kuhinji. Mnogo veći problem predstavlja unakrsna kontaminacija, odnosno prenošenje bakterija sa jedne namirnice na drugu.
Najveći rizik nastaje kada se ista daska koristi za sirovo meso, a zatim za povrće ili hranu koja se neće dodatno termički obrađivati.
Zbog toga profesionalni kuvari često koriste različite daske za različite namirnice, a u mnogim kuhinjama postoji sistem boja – crvena za meso, zelena za povrće – kako bi se mogućnost greške svela na minimum.
Bez obzira na izbor, svaka daska mora se oprati odmah nakon korišćenja toplom vodom i deterdžentom. Drvene daske se ne preporučuje prati u mašini za suđe jer voda i visoka temperatura mogu da ih oštete, izazovu pucanje i skrate im vijek trajanja.
Kada je vrijeme da bacite dasku za sječenje?
Najvažnije pravilo nije samo koju dasku koristite, već kada ćete je zamijeniti.
Ako je površina duboko izgrebana, ispucala ili više ne može dobro da se očisti, daska postaje potencijalni izvor problema i vrijeme je za novu.
Zato odgovor na pitanje drvena ili plastična daska nije tako jednostavan kao što se nekada mislilo. Kvalitetna drvena daska, uz pravilnu njegu i odvojeno korišćenje za različite namirnice, može biti jednako bezbjedan, pa čak i bolji izbor od plastične.
Na kraju, najvažnija kuhinjska navika nije materijal koji birate, već način na koji ga koristite. Higijena počinje dobrim navikama, a ne samo izborom opreme, piše Ona.rs.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.