Iznajmili stan u okolini Minhena, a onda im je Njemica pokucala na vrata i sa dvije rečenice promijenila život

Ponekad upravo potpuni stranci pruže podršku koja promijeni život i ostavi uspomenu za život.

Upravo takvu priču podijelila je jedna žena u Fejsbuk grupi “Balkanci u Njemačkoj”, koja se sa porodicom prije tri godine preselila u okolinu Minhena sa dvoje male djece. Ona je otkrila kako joj je starija komšinica Njemica, nakon samo dvije rečenice izgovorene na kućnom pragu, postala oslonac i član porodice.

– Nismo imali nikoga svog ovdje, bili smo potpuno sami. Suprug je bio na poslu, ja sa djecom u stanu, jezik sam jedva govorila, plakala sam svaki dan od samoće. Naša prva komšinica, starija Njemica po imenu Ursula (74), primjetila je koliko mi je teško. Jednog dana pokucala mi je na vrata sa kolačem i preko prevodioca rekla: ‘Ja nemam svoje unuke, a vidim da ste vi sami. Ako želiš, pomoći ću ti oko djece.’

Ljudi moji, ta žena je postala naša rođena baka. Svaki dan provodi sat ili dva sa mojom djecom, čita im priče, uči ih njemački, a mene je naučila kako da pravim prave njemačke kolače. Moja djeca je zovu ‘Oma Ursula’ i vole je najviše na svijetu. Kada smo prošlog mjeseca išli na Balkan, plakala je na rastanku i kupila im kofere pune igračaka. Kažu da Njemačka nema dušu? Ima, samo treba biti čovjek i naići na čovjeka”, ispričala je svoju priču kako bi pokazala da dobri ljudi postoje svuda, prenosi Dnevno.hr.

“Zavoljeli su moju djecu”

Javili su se i drugi sa sličnim iskustvima. Jedna korisnica napisala je da joj se gotovo ista stvar dogodila u Italiji prije 20 godina:

“Kakav je ovaj narod pun zlobe… Živim u Italiji 35 godina. Isti slučaj dogodio se i meni kao ovoj mladoj majci. Zašto bi izmišljala i pričala gluposti? Doživjela je isto ovo i danas osjeća tu ljepotu pa želi da je podijeli sa nekim. Tome i služe ove grupe i mi koji živimo po svijetu. A naši ljudi sve pogrešno tumače. Strašno… I meni se isto dogodilo prije 20 godina. Moja starija komšinica i njena djeca, koja su mojih godina, zavoljeli su moju djecu i moju porodicu. Mojoj djeci je svakog dana besplatno držala časove engleskog jezika, vodila ih na bazen. Šta je tu loše? To što smo se uklopili u dvije različite kulture?”

“Svuda ima dobrih ljudi”

“Nije u pitanju samo Njemačka, jer svuda u svijetu ima i dobrih i loših ljudi. Lično sam u Njemačkoj upoznala divnu porodicu Helm. Stanovala sam kod njih i radila u hotelu. Kada se dogodila tragedija u kojoj je moj suprug izgubio život sa samo 27 godina, ja sam imala 24, bila sam u petom mjesecu trudnoće, a kćerka mi je imala tri i po godine.

Porodica Helm prihvatila je mene i moju djecu kao svoje. Rodila sam još jednu djevojčicu. Prijavili su me, a pošto zbog trudnoće nisam mogla mnogo da radim, omogućili su mi zdravstveno osiguranje za porođaj, koji je bio veoma skup. Ja i djeca jeli smo zajedno sa njima jer im je bilo važno, kao i meni, da trudnoću iznesem zdravo. Dvije godine nisam plaćala stan ni troškove, a kada sam poslije dugog čekanja dobila penziju, nisu željeli da im bilo šta platim. Prihvatili su nas kao članove porodice. Biću im zahvalna do kraja života. Ovo sam napisala da pokažem da ima više dobrih ljudi nego loših i da će tako biti dok god sunce izlazi”.

“Komšinice Njemice bolje su od naših”

“Koliko smo puni predrasuda prema Nijemcima, to je nevjerovatno. Primili smo ‘naše’ ljude u stan od 60 kvadrata, ljude koje nikada ranije nismo vidjeli, jer im je bila potrebna pomoć da dođu u Njemačku. Njihovi prijatelji ‘nisu bili u mogućnosti’ da im pomognu, ali mi jesmo. Hranili smo ih dvije nedjelje, našli im posao, prijavili ih na našu adresu i dali im automobil na korišćenje, jer treba pomoći kada možeš.

Da, zaboravila sam da kažem – treba pomagati ljudima. Oni to nisu umjeli da cijene, a nastavak možete i sami da zamislite. U svakom slučaju, hvala im. Naučili su me važnu životnu lekciju. Danas su moje komšinice Njemice bolje od većine ‘naših’ koje poznajem.”

“Eto priče za one koji misle da su Nijemci hladni. Nije do nacije, već do čovjeka. Nijemci ne vole da se miješaju tamo gde ne treba, ali ako vide da nekome treba pomoć, kao ova gospođa, odmah pitaju kako mogu da pomognu. I kada pomognu, ne prebacuju vam to kasnije, kao što naši često rade. Po karakteru i kulturi su bolji od nas, uz dužno poštovanje izuzecima.”

Dvije dobre bake

“Doselila sam se u Njemačku prije 37 godina. Žena i muž od kojih smo dobili stan bili su mi kao majka i otac. Dobri ljudi postoje svuda.”

“Imala sam dvije takve bake. Edeltraud, koja mi je čuvala djecu i uvijek uskakala kada je trebalo, nekada i kuvala, i Helgu, kod koje smo djeca i ja živjeli godinu dana, a da nismo platili ni cent bilo kakvog troška.”

“Ima dobrih i loših ljudi u svim dijelovima svijeta. Radila sam u jednoj porodici gdje sam brinula o starijem gospodinu, nekadašnjem kriminalističkom inspektoru. Imao je tri kćerke i troje unučadi. Ne zna se ko je od njih bio bolji čovjek. Umro je u 93. godini, a ja sam njih doživljavala kao rodbinu, baš kao i oni mene.”