Rođena je u bernskom selu Valtersvil u jeku Prvog svjetskog rata, a danas boravi u domu za stare u Hutvil, gdje ponosno nosi titulu najstarije osobe u zemlji. Uprkos dubokoj starosti, o svom vijeku i dalje priča sa osmijehom, a povremeno i zapjeva.
Rođendansko slavlje u rezidenciji Soneg privuklo je veliku pažnju, a raskošna cvjetna dekoracija na samom ulazu postavljena je u čast ove nesvakidašnje slavljenice.
Hedvig goste u svojoj sobi dočekuje sa izuzetnom ljubaznošću, a u rukama i dalje drži iglu i konac, pokušavajući da se bavi svojom velikom ljubavlju – heklanjem, iako joj se niti više ne spajaju kao nekada.
Teško djetinjstvo i rano usađena ljubav prema muzici
Za slavljenicu je porodica oduvijek bila stub svega. Odrasla je na maloj farmi kao najmlađe od četvoro djece, ali ju je sudbina rano iskušala – majku je izgubila od opake španske groznice kada je imala samo tri godine. Odgajali su je otac i baka i djed. Oca pamti kao brižnog, ali strogog čovjeka i vještog majstora koji je gotovo sve u domaćinstvu stvarao sam.
Dok su starije sestre i brat rano počeli da pomažu na imanju, Hedvig je kao najmlađa bila donekle zaštićena. Posebno mjesto u njenom srcu zauzima djed, čovjek velikog srca i vedrog duha koji je neprestano pjevao, čime joj je usadio doživotnu ljubav prema muzici.
Pjesma kao lijek i najljepše životne uspomene
Koliko muzika ispunjava njenu svakodnevicu pokazala je i tokom razgovora, kada je iznenada zapjevala „Brienzer Buurli“, popularnu pjesmu iz 1880-ih, prisjećajući se gotovo svih stihova. Kroz osmijeh priznaje da joj je i najljepši trenutak u životu vezan za melodiju.
Bilo je to u vrijeme kada je komšija kupio gramofon, a ona, prolazeći pored njegove kuće, čula njemački hit iz 1930-ih „Es war einmal ein Musikus“. Ta pjesma ju je toliko ganula da je zaplakala i mogla je, kako kaže, da je sluša cijeli dan.
Sa dubokim emocijama prisjeća se i svog preminulog supruga Resa, kojeg opisuje kao velikog šaljivdžiju. Iz tog braka Hedvig je izgradila bogato porodično stablo – danas je majka dvije ćerke, baka četvoro unučadi i prabaka šestoro praunučadi.
Joga do duboke starosti i tri oraha za mozak
Sve do prije desetak godina ova baka je živjela potpuno samostalno. Međutim, nakon nesreće u kojoj je doživjela prelom karlice, svakodnevica joj je postala preteška i morala je da pređe u dom za stare. Priznaje da joj nedostaju kuvanje, poslastičarstvo i heklanje, ali stoički poručuje:
– Ponekad nije lako, ali to je život kroz koji sam prošla.
Hedvig ističe da nema čarobni recept za dugovječnost. Njena tajna leži u jednostavnosti. Živjeli su skromno, prihvatali život onakvim kakav jeste, a ključni faktori bili su štedljivost, naporan rad i zdrava ishrana. Izgleda da je dugovječnost i stvar genetike, jer je i njen otac zamalo doživio stotu godinu.
Pored genetike, fizička aktivnost odigrala je presudnu ulogu u njenom zdravlju. Do duboke starosti redovno je praktikovala jogu, a osoblje doma je i danas fascinirano njenom kondicijom i pokretljivošću.
Na kraju, najstarija Švajcarkinja dijeli jednostavan, ali zlata vrijedan savjet koji je uvijek prenosila svojoj djeci:
– Jedite tri oraha dnevno. To je izuzetno dobro za mozak – zaključila je Hedvig.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.