Ovo vjerovanje dolazi sa strogim upozorenjem: Ako žena DANAS ZAPLAČE, pratiće je tuga cijele godine

Zato su se za Preobraženje vezivala pravila koja se odnose na ponašanje, ishranu, molitvu, ali i odnos prema prirodi.

Prema Jevanđelju, Isus Hristos se pred apostolima Petrom, Jakovom i Jovanom na gori Tavor preobrazio i zasijao nebeskom svjetlošću, otkrivajući svoju božansku prirodu. Tada su se pojavili proroci Mojsije i Ilija, dok se iz oblaka začuo glas Boga Oca: „Ovo je Sin moj ljubljeni, njega poslušajte“.

Upravo zbog simbolike preobražaja, ovaj praznik vijekovima je doživljavan kao poseban trenutak za promjenu, ali i kao dan kada treba zastati, pomoliti se i razmisliti o sopstvenom životu.

Na Preobraženje se ne spava preko dana, a žene ne bi trebalo da plaču

Brojni običaji koji se vezuju za Preobraženje odnose se na svakodnevni život i ponašanje ukućana. Jedno od poznatijih narodnih vjerovanja kaže da na ovaj praznik ne treba spavati tokom dana.

Vjerovalo se da će osoba koja zadrijema na Preobraženje biti pospana i dremljiva tokom cijele naredne godine. Zato su se ljudi trudili da dan provedu budni, aktivni i u miru.

Posebno vjerovanje odnosilo se na žene. Smatralo se da žena na Preobraženje ne bi trebalo da plače, jer bi je, prema narodnom predanju, suze i tuga mogli pratiti tokom cijele godine.

Postojalo je i vjerovanje da muškarci tog dana ne bi trebalo da provode vrijeme u kafani. Takvo ponašanje povezivalo se sa rasipništvom i strahom da bi čovjek mogao da stekne naviku da novac troši na ono što mu nije potrebno.

Ovakva pravila pokazuju kako su naši preci veliki vjerski praznik povezivali sa praktičnim životom – čuvanjem mira u kući, umjerenošću i odgovornim ponašanjem.

Šta se jede na Preobraženje

Preobraženje Gospodnje pada u vrijeme Gospojinskog posta, zbog čega se tog dana posti. U narodnoj tradiciji posebno mjesto imalo je voće, a najviše grožđe. Običaj je da se grožđe na Preobraženje osvešta u crkvi, nakon čega se dijeli vjernicima. Tamo gdje nije bilo grožđa, osveštavalo se drugo voće – jabuke, kruške ili šljive.

Voće je tako postalo jedan od prepoznatljivih simbola ovog praznika. Njegovo osveštavanje povezivalo se sa zahvalnošću za plodove zemlje, ali i sa promjenama koje u ovo doba godine postaju sve vidljivije.

Preobraženje se, naime, nalazi na granici između ljeta i jeseni. Dani postaju kraći, jutra i večeri svežiji, a priroda polako mijenja izgled.

Molitva za Preobraženje Gospodnje

Pored posta i običaja, molitva ima posebno mjesto u obilježavanju praznika. U narodnoj tradiciji postoji molitva koja se izgovara sa željom za duhovnu promjenu i oslobađanje od grijeha:

„Preobrazi dušu moju, Ti Gospode i Vladiko. Očisti me mračnog grijeha na kojem sam griješeći svikao!

Preobrazi dušu moju, Svetitelju i Gospode, odbrani me zlih duhova što me crnom paklu vode!

Kad se duša preobrazi i lice će moje sinuti. I sa sebe obrazinu Tuge, grijeha, smrti skinuti.

Duša grijehom pomračena: što ne hoću ono volim. Povrati mi lik Tvoj sveti! Zato jedno tebe molim.

Povrati mi ljepotu što praotac naš imade, što imade to izdade pa rugobu nam predade!

Useli u me lik Tvoj sveti što pokaza na Tavoru! Molim Ti se, pomozi mi na visoku stići Goru! Amin.“

Preobraženje označava i veliku promjenu u prirodi

Osim vjerskog i duhovnog značaja, Preobraženje je u narodnom kalendaru imalo i veoma jasno prirodno obilježje. Vjerovalo se da nakon ovog praznika ljeto polako počinje da ustupa mjesto jeseni.

Jedno od poznatih vjerovanja kaže da je Preobraženje posljednji dan kada bi trebalo da se kupa u rijekama, jer nakon tog datuma voda postaje hladnija. Promjene su se primjećivale i u prirodi – dani su kraći, jutra svežija, a ljeto se polako približava kraju.

Za ljude koji su vijekovima živjeli u tijesnoj vezi sa prirodom, ovakve promjene bile su veoma važne. Preobraženje je tako predstavljalo svojevrsnu granicu između bezbrižnijih ljetnjih dana i perioda kada počinju ozbiljniji radovi u polju i domaćinstvu.

Zašto se Preobraženje povezuje sa promjenama?

Simbolika ovog praznika upravo je u promjeni. Hristovo preobraženje na gori Tavor u hrišćanskoj tradiciji predstavlja otkrivanje njegove božanske prirode, dok se u narodnom kalendaru ovaj dan vezivao za vidljive promjene u prirodi i svakodnevnom životu.

Zato su se uz Preobraženje razvila brojna vjerovanja – od toga da ne treba spavati preko dana i da žena ne bi trebalo da plače, do običaja osveštavanja grožđa i drugog voća.

Iako se danas na mnoga narodna vjerovanja gleda kao na dio tradicije i folklora, ona svjedoče o tome koliko su naši preci praznike povezivali sa životom, prirodom i porodičnim običajima.

Preobraženje Gospodnje zato i danas ostaje jedan od praznika koji spajaju duboki duhovni smisao sa običajima koji su se prenosili s generacije na generaciju, piše Ona.rs.

Ovo nikako ne treba raditi na Preobraženje, jedno vjerovanje posebno se prenosi generacijama.