Ona je već uveliko počela, a novembar je mjesec kada se slavski kalendar posebno zahuktava i kada se za slavskom trpezom okupljaju porodica, rodbina i prijatelji, piše Blic.
Danas se proslavlja Đurđic, a pred nama su i neke od najpoznatijih i najčešćih srpskih slava. A, to znači samo jedno – narednih sedmica biće dosta povoda da se okuplja, počasti i, kako dolikuje, nazdravi.
Krsna slava predstavlja jedan od najvažnijih običaja srpskog naroda. Prenosi se sa generacije na generaciju, a u središtu proslave nalaze se slavski kolač, žito, vino, svijeća i molitva posvećena svetitelju zaštitniku porodice.
Iako se krsne slave obilježavaju tokom cijele godine, novembar je apsolutni rekorder po njihovom broju. Praznična sezona nastavlja se u decembru, kada se proslavlja Nikoljdan, a zatim vrhunac zimskog perioda porodičnih okupljanja dolazi u januaru, uz Jovanjdan. Pojedine krsne slave, međutim, izdvajaju se po tome koliko su rasprostranjene kod srpskog naroda.
Koje su slave najčešće
Među najčešćim slavama izdvajaju se Nikoljdan, Aranđelovdan, Jovanjdan i Đurđevdan, ali i Mitrovdan, Stefandan… Priprema slavske trpeze zavisi od toga da li praznik pada u toku posta ili na uobičajene posne dane – sredu i petak.
Nikoljdan – 19. decembar
Sveti Nikola jedna je od najčešćih krsnih slava kod Srba. Obilježava se tokom Božićnog posta, zbog čega je slavska trpeza posna. Sveti Nikola se smatra zaštitnikom putnika, moreplovaca, trgovaca i djece. Kako se procenjuje, ovu slavu slavi oko 30 odsto stanovništva.
Aranđelovdan – 21. novembar
Aranđelovdan je posvećen Svetom arhangelu Mihailu, jednom od najpoštovanijih anđela u hrišćanstvu. Ova slava jedna je od najrasprostranjenijih, a obilježava se 21. novembra. Pošto ne pada u vijreme velikog posta, trpeza je najčešće mrsna, osim ako praznik padne u srijedu ili petak. Ovu slavu slavi oko 15 odsto stanovništva.
Jovanjdan – 20. januar
Jovanjdan, koji slavi oko 10 odsto stanovništva, je posvećen Svetom Jovanu Krstitelju, koji je krstio Isusa Hrista u rijeci Jordan. Ova slava zauzima visoko mjesto među najčešćim slavama kod Srba, a obilježava se dan nakon Bogojavljenja. Sveti Jovan se smatra zaštitnikom kumstva i pobratimstva.
Đurđevdan – 6. maj
Đurđevdan, koji takođe slavi veliki broj porodica, je jedna od najpoznatijih proljećnih slava. Posvećen je Svetom velikomučeniku Georgiju, odnosno Svetom Đorđu, koji se u hrišćanskoj tradiciji poštuje kao simbol hrabrosti i pobjede dobra nad zlom. Ovaj praznik prate brojni narodni običaji, posebno oni povezani sa buđenjem prirode i dolaskom proljeća.
Sveti Stefan – 9. januar
Sveti Stefan, koji je krsna slava oko 5 odsto ljudi, je prvi hrišćanski mučenik i jedan od najvažnijih svetitelja u pravoslavlju. Njegov praznik dolazi odmah nakon Božića, a u mnogim porodicama obilježava se kao krsna slava.
Mitrovdan – 8. novembar
Mitrovdan je posvećen Svetom velikomučeniku Dimitriju, zaštitniku grada Soluna. U narodnoj tradiciji ovaj praznik označava i važnu vremensku prekretnicu, jer se vezuje za početak zimskog perioda.
Novembar je mjesec sa najviše slava
Većina srpskih slava obilježava se u jesen i zimu, što se tradicionalno povezuje sa završetkom poljoprivrednih radova. Naši preci su se tokom proljeća i ljeta bavili zemljoradnjom i stočarstvom, pa su nakon žetve i berbe imali više vremena, ali i dovoljno hrane da okupe rodbinu i prijatelje. To pokazuju i podaci iz crkvenog kalendara. Novembar se izdvaja kao mjesec sa najvećim brojem slava. Tokom ovog meseca obeležavaju se Mitrovdan (8. novembar), Vračevi (14. novembar), Đurđic (16. novembar), Aranđelovdan (21. novembar), Mratindan (24. novembar), kao i još nekoliko praznika.
Nakon novembra, slavska okupljanja nastavljaju se u decembru, kada se obilježava Nikoljdan, jedna od najrasprostranjenijih krsnih slava u Srbiji.
Januar je takođe jedan od najintenzivnijih mjeseci za porodična okupljanja, a među najpoznatijim slavama su Stefandan, Jovanjdan i Savindan.
Kako je nastala slava
Najraniji sačuvani istorijski zapisi ne otkrivaju tačno kako je nastala krsna slava, ali ukazuju na vokreme njenog razvoja i običaje koji su joj prethodili. U “Zborniku pravila za ispovjednike”, nastalom u 13. i 14. vijeku, navodi se da su se prije vremena Svetog Save na praznike svetitelja kod crkava prinosile krvne žrtve i pripremale gozbe.
Crkva je nastojala da iskorijeni ove paganske običaje i propisala da se u hram donose samo svijeće, brašno, ulje i tamjan, dok se stoka mogla klati kod kuće, gdje je sveštenik dolazio da blagosilja slavsku trpezu i dom.
Kako se navodi na sajtu Eparhije šumadijske, zabrana prinošenja žrtava kod crkava i njihovo premještanje u privatne domove uticali su na nastanak današnje krsne slave kao porodičnog obilježavanja u čast svetitelja. Na izbor svetitelja koji se slavi uticala su i imena velikih svetitelja koja su davana prilikom krštenja, od čega potiče i naziv “Krsno ime”.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.