Kada suprug utihne nakon napornog dana, mnoge žene to shvataju lično.
Međutim, psiholozi i terapeuti objašnjavaju da iza muške tišine najčešće ne stoji skrivanje nečega, već nedostatak riječi kojima bi izrazili osjećanja, potreba za odmorom i strah da ne budu teret svojim najbližima.
Nesporazumi su u braku neizbježni, ali dugoročnu stabilnost veze određuje način na koji partneri razgovaraju o problemima.
Kada jedan partner ne dijeli svoja osjećanja, lako je pomisliti da je razlog lične prirode.
Ako se već osjećamo udaljeno, um može prazninu popuniti najgorim pretpostavkama. Međutim, u stvarnosti muškarac često jednostavno ne zna kako da riječima opiše ono što osjeća.
Odgojeni da potiskuju osjećanja
Muškarci odrastaju u društvu koje ih uči da potiskuju osjećanja kako bi djelovali snažno, a tek kada odrastu od njih se očekuje da znaju da prepoznaju i izraze svoje emocije.
– Dječaci se rađaju jednako osjetljivi kao djevojčice. Međutim, tokom odrastanja i socijalizacije gube dozvolu da osjećaju i udaljavaju se od svoje suštine – objašnjava porodični terapeut Asael Romaneli u tekstu za magazin Psychology Today.
Prema njegovim riječima, takav muškarac ne doživljava cijeli raspon emocija, zbog čega mu svijet može djelovati teško i dosadno, dok partnerka vremenom stiče utisak da je hladan i nezainteresovan.
Tišina kao način odmora
Čak i kada su okruženi ljudima koje vole i uz koje se osjećaju sigurno, introvertnim osobama potreban je prostor samo za sebe. Kada su preopterećeni ili iscrpljeni, tišina im služi da se odmore i saberu misli.
Partner koji očekuje stalnu komunikaciju takvo ponašanje može doživjeti kao odbijanje, iako potreba za vremenom nasamo nema nikakve veze s njim.
Ne žele da budu teret
Od dječaka i mladića često se očekuje da budu emocionalno suzdržani i samostalni, da izdržavaju porodicu i štite partnericu, ne pokazuju slabost i sami se nose sa problemima.
Zbog toga mnogi muškarci ćute čak i kada znaju da im je potreban razgovor ili pomoć. Ne žele da budu teret, a plaše se i da će ih supruga zbog pokazivanja ranjivosti gledati drugačije.
Strah od gubitka njenog poštovanja može ih navesti da se povuku, iako ćutanje često nanosi mnogo više štete vezi nego što bi je nanijelo otvoreno pokazivanje osjećanja.
Stari obrasci iz djetinjstva
Mnoge odrasle osobe koje nisu razriješile traume iz djetinjstva i dalje se sa problemima suočavaju tako što se zatvaraju u sebe ili izoluju.
U porodicama u kojima odnosi nisu bili zdravi povlačenje je za njih predstavljalo mjesto na kojem su se osjećali najsigurnije. Ako takvi obrasci ne budu prevaziđeni, mogu se prenijeti i u brak.
– Bez podrške i zaštite emocionalno stabilnih staratelja, djeca ostaju izložena dugotrajnim posljedicama traume – objašnjava psihoterapeutkinja Kejti Džilis.
Žele da zaštite partnerku
Mnogi muškarci osjećaju odgovornost da partnerki pruže sigurnost, ne samo fizičku već i emocionalnu. Zbog toga od nje skrivaju teška osjećanja, poput stida ili nelagode.
– Svoje emocionalne potrebe mogu doživljavati kao veliki teret ili se plašiti da će njihovo izražavanje biti protumačeno kao znak slabosti – kaže psiholog Loren Soeiro.
– Međutim, većina partnera ne cijeni takvu tihu snagu niti osjeća olakšanje zbog toga što ih neko štiti od svojih problema. Umjesto toga, osjećaju se isključeno, usamljeno ili zanemareno.
Kada supruga preuzme veći dio emocionalnog tereta u porodici, što je često slučaj u tradicionalnim brakovima, muškarac se može povući i zbog frustracije. Može se osjećati neshvaćeno i nedovoljno vrijedno jer ne zna da izrazi ono što osjeća.
Zato često govori: „Dobro sam“ ili „Ne brini“.
Ne zato što mu podrška nije potrebna, već zato što ne želi da se u vlastitoj vezi osjeća manje vrijednim, prenosi Klix.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.