Ne uključuje se usisivač, ne pere se veš, a veliki poslovi ostavljaju se za neki drugi dan. Međutim, za jesenji Krstovdan u narodu je postojao običaj koji bi danas mnoge iznenadio.
Naši stari su upravo tog dana sređivali kuću i pripremali je za hladnije mjesece. Nije se to radilo zato što su željeli da “prekrše praznik”, već zato što je Krstovdan u seoskom kalendaru označavao važnu granicu između toplijeg dijela godine i perioda kada se domaćinstvo priprema za zimu, prenosi Alo.
U narodnoj tradiciji postojalo je i vjerovanje da će onome ko kuću ostavi neuređenu tokom naredne godine mnogo toga “ići naopako”.
Nije poenta u ribanju prozora od jutra do mraka.
Naravno, to ne znači da vjernik na veliki praznik treba da provede dan sa krpom i usisivačem u rukama. Riječ je o starom narodnom običaju, a ne o crkvenom pravilu.
Suština je bila da domaćinstvo do Krstovdana bude dovedeno u red pred zimu. Provjeravalo se šta ima u ostavi, pripremala kuća za hladno vrijeme, završavali poslovi oko imanja i polako zatvarala ljetna sezona.
U seoskim sredinama Krstovdan je nekada označavao završetak još jednog važnog posla. Poljaci, ljudi koji su od Đurđevdana čuvali njive i polja od stoke i štete, upravo su na Krstovdan dobijali dogovorenu naknadu. Time se praktično zatvarao jedan dio poljoprivredne godine.
A onda se brao bosiljak.
Još jedan običaj posebno je vezan za jesenji Krstovdan – branje bosiljka.
Prema staroj tradiciji, bosiljak se tog dana brao i nosio na osvećenje, a potom čuvao u domu, često pored ikone. Biljka koja nam danas stoji u saksiji na prozoru u narodnoj tradiciji imala je mnogo dublje značenje i koristila se u brojnim vjerskim i porodičnim običajima.
Zato su stare kuće pred Krstovdan često mirisale upravo na bosiljak.
Post koji se ne preskače ni kada praznik padne u nedjelju:
Jesenji Krstovdan, odnosno Vozdviženje Časnog krsta, Srpska pravoslavna crkva obilježava 27. septembra.
Za ovaj praznik vezan je strogi post, bez obzira na dan u sedmici. U narodu se zbog toga sačuvala i izreka: “Ko se krstom krsti, za Krstovdan posti.”
Mnogi su nekada taj dan provodili uz vrlo jednostavnu hranu, poput hljeba i grožđa.
Stari običaj iza kojeg se krije sasvim praktična logika.
Kada se sve sabere, ono što na prvi pogled izgleda kao još jedan stari običaj zapravo ima sasvim praktičnu logiku.
Krajem septembra dani postaju kraći, jutra hladnija, završavaju se poslovi u polju i domaćinstvo ulazi u jesenji ritam. Zato je Krstovdan našim precima bio svojevrsna granica – vrijeme da se završi ono što je ostalo od ljeta i kuća pripremi za ono što dolazi.
Promijenili su se stanovi, poslovi i način života, ali krajem septembra mnogi i dalje rade slično – sklanjaju ljetne stvari, vade ćebad, sređuju ostavu i provjeravaju da li je dom spreman za hladnije dane, prenosi ATV.
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.