Svi je gaze, a nekada je bila na svakoj trpezi: Ova biljka raste svugdje, a mnogi ne znaju da je jestiva

Prepoznatljiv je po izduženim, streličastim listovima i prijatno kiselom ukusu koji podsjeća na limun.

Upravo zbog tog osvježavajućeg ukusa kiseljak može da zamijeni limun ili sirće u pojedinim jelima, ali je najukusniji dok su listovi još mladi i nježni.

Kako biljka sazrijeva, listovi postaju tvrđi, gorči i znatno manje prijatni za jelo.

Samoniklo povrće koje smo gotovo zaboravili

Obični kiseljak, čiji je latinski naziv Rumex acetosa, višegodišnja je biljka rasprostranjena širom Evrope, pa tako i na prostoru Srbije. Najčešće raste na livadama, uz vodu i na mjestima na kojima zemljište zadržava dovoljno vlage.

Iako ga danas uglavnom posmatramo kao korov, generacije prije nas koristile su ga kao lako dostupno lisnato povrće.

Mladi listovi mogu da se jedu sirovi, sitno isjeckani i dodati zelenoj salati, ali i termički obrađeni poput spanaća ili zelja. Od njih se mogu pripremati čorbe, variva, sosovi, nadevi za pite i proljećne salate sa mladim lukom, kuvanim jajima ili sirom.

Kiseljak sadrži vitamin C, biljna vlakna i različita biljna jedinjenja, uključujući flavonoide i polifenole. Ipak, bilo bi pretjerano predstavljati ga kao čudotvoran lijek. Njegova stvarna vrijednost leži u tome što je riječ o raznovrsnoj, sezonskoj namirnici koja može da obogati ishranu, a ne o biljci koja sama liječi bolesti.

U narodnoj medicini koristio se za podsticanje apetita, osvježenje organizma i kao proljećna biljka poslije jednolične zimske ishrane. Takva tradicionalna primjena, međutim, ne predstavlja dokaz da kiseljak može da zamijeni terapiju ili ljekarski savjet.

Zdrav je, ali nije za svakoga

Karakterističan kiseli ukus potiče od oksalne kiseline i oksalata. Njih ima i u spanaću, blitvi, cvekli i drugim biljnim namirnicama. Za većinu zdravih ljudi povremena, umjerena količina kiseljaka u obroku ne predstavlja problem, ali pretjerivanje nije dobra ideja.

Osobe koje su ranije imale kalcijum-oksalatni kamen u bubregu, imaju oboljenje bubrega ili su od ljekara dobile preporuku da ograniče oksalate trebalo bi da budu posebno oprezne. Kuvanjem se dio rastvorljivih oksalata može smanjiti, naročito ako se voda u kojoj je biljka kuvana potom baci.

Kiseljak ne treba brati pored prometnih puteva, na prskanim površinama niti na mjestima za koja se sumnja da su zagađena. Kao i kod svakog samoniklog bilja, biljku treba koristiti samo ako je pouzdano prepoznata. Sličnost između pojedinih vrsta iz roda Rumex lako može da zbuni nekoga ko ih prvi put bere.

Najjednostavniji način da se kiseljak vrati na trpezu jeste da se nekoliko mladih listova doda u salatu ili čorbu. Dovoljno je da jelu pruži svježinu i karakterističnu kiselost, bez potrebe da se od njega napravi glavni sastojak svakog obroka, piše Ona.rs.