Tilkajo živi u šumama bolivijskih Junga, na istočnim padinama Anda, a naučnici kažu da je ovo prvi put poslije približno jednog vijeka da je jedna vrsta mačke dobila potpuno novo naučno ime.
Južna Amerika je dom velikog broja malih divljih mačaka iz roda Leopardus.
Problem za zoologe je u tome što mnoge od ovih životinja izgledaju gotovo identično. Uz to su uglavnom aktivne noću, skrivene su i veoma ih je teško uočiti u prirodi, pa je dugo bilo komplikovano utvrditi gdje se završava jedna, a počinje druga vrsta.
To se posebno odnosi na tigraste mačke. Veličine su približno kao domaće mačke, a rasprostranjene su na ogromnom području od Kostarike u Centralnoj Americi do Bolivije, Brazila, Venecuele, Kolumbije, Ekvadora i Perua.
Tokom istorije koristili su se različiti lokalni i naučni nazivi za ove životinje, ali su na kraju sve bile svrstane u jednu vrstu, Leopardus tigrinus.
Genetska istraživanja posljednjih godina, međutim, potpuno su promijenila tu sliku.
Analize DNK pokazale su da se iza naizgled veoma sličnih mačaka zapravo krije nekoliko različitih vrsta. Tako je 2013. zvanično priznata južna tigrasta mačka (Leopardus guttulus), 2017. Leopardus emiliae, a 2024. i oblačasta tigrasta mačka (Leopardus pardinoides).
Eduardo Ajzirik sa Papskog katoličkog univerziteta Rio Grande do Sul u Brazilu i njegove kolege analizirali su kompletne genome 38 životinja iz roda Leopardus. Među njima je bilo 26 tigrastih mačaka sa različitih dijelova njihovog areala.
Rezultati su pokazali da populacija koja živi u bolivijskim Jungama predstavlja potpuno odvojenu vrstu. Naučnici su je nazvali Leopardus tilcayo, prema lokalnom nazivu koji stanovništvo tog područja koristi za ovu mačku.
– Otkrili smo novu vrstu divlje mačke koja ranije nikada nije dobila naučno ime – rekao je Ajzirik, dodajući da se tako nešto među mačkama nije dogodilo čitav jedan vijek.
Tilkajo je mala životinja. Dužina glave i tijela kreće se između približno 42 i 50 centimetara, dok odrasle jedinke teže svega između 1,5 i dva kilograma.
Genetska analiza pokazala je i da se njena evolutivna linija odvojila od grupe kojoj pripadaju L. tigrinus i L. pardinoides prije gotovo 1,4 miliona godina.
Ipak, prepoznati tilkaja samo na osnovu izgleda izuzetno je teško.
– Svih pet vrsta tigrastih mačaka su kriptične vrste. Morfološki su veoma slične – objasnio je član istraživačkog tima Jonas Leskroart sa Univerziteta u Antverpenu.
Upravo zbog toga su savremene genetske metode bile presudne za njihovo razdvajanje.
Istraživanje je donijelo još jedno iznenađenje. U peruanskim Jungama, sa zapadne strane Anda, naučnici su otkrili posebnu populaciju iz linije L. tigrinus. Nju su opisali kao novu podvrstu i dali joj naziv Leopardus tigrinus antisuyo.
Naučnici smatraju da otkrićima možda još nije kraj. Južnoamerički kontinent prepun je prirodnih prepreka poput ogromnih planinskih lanaca i rijeka koje mogu da izoluju populacije životinja tokom veoma dugog perioda. Takva izolacija omogućava im da se postepeno razvijaju nezavisno jedne od drugih.
Zbog toga stručnjaci ne isključuju mogućnost da u teško dostupnim šumama kontinenta postoje još neke vrste mačaka koje nauka još nije prepoznala.
Otkriće, međutim, otvara i pitanje njihove zaštite. Vrsta Leopardus tigrinus već je na Crvenoj listi Međunarodne unije za zaštitu prirode označena kao ranjiva. Tilkajo i novootkrivena podvrsta sada će morati zasebno da budu procijenjeni kako bi se utvrdilo koliko su ugroženi.
To je posebno važno zato što šumska područja u kojima ove životinje žive sve više nestaju usljed širenja poljoprivrede, piše Nova.rs.
Bonus video
Saznajte sve o najvažnijim vijestima i događajima, pridružite se našoj Viber zajednici ili čitajte na Google News.