Godinu dana nakon što je francuski predsjednik odgovorio na politiku američkog kolege Donalda Trampa i njegovo odbacivanje Pariskog klimatskog sporazuma parafrazom njegovog slogana, Francuska se našla u haosu.
Nasilni protesti na ulicama Pariza i širom Francuske su uslijedili nakon pokušaja Makrona da uvede zakon o povećanju poreza na gorivo u namjeri da se bori protiv klimatskih promena. Međutim, time je on nenamjerno išao naruku američkom predsjedniku i zapravo unazadio napore u borbi protiv globalnog otopljavanja, piše Politiko.
Protesti koji već mjesec dana traju u Francuskoj bi mogli da pošalju poruku političarima širom svijeta da bi uvođenje većih poreza na fosilno gorivo mogli da im ugroze karijere, naročito nakon što je, sličan neuspjeli pokušaj u Australiji doprinio da premijer te zemlje podnese ostavku.
Dilema sa kojom se sada Makron suočava trebalo bi da bude upozorenje svima da “zelena politika” ne može da se odvoji od pitanja od šireg značaja kao što su nejednakost i socijalna pravda. Međutim, postoji rizik da će iz situacije u Francuskoj svijet naučiti pogrešne lekcije u vrijeme kada se debatuje širom Evrope o tome kako stvoriti ekonomiju bez velike proizvodnje štetnih gasova.
Međutim, Makronova politika nije propala jer je trebalo da oporezuje fosilna goriva, već zato što je loša, regresivna politika koja je najjače pogodila najsiromašnije, prenosi Blic.
Ona je u kontrastu sa, na primjer, britanskom politikom, koja je pažljivo sprovedena tako da se umanji pritisak na domaćinstva. Britanski pristup je doveo do velikog smanjenja emisije gasova.
Desetine drugih zemalja su uspješno uvele napredne poreze a da pri tom nisu naišle na veliki otpor u narodu.
Sprovođenje ekološke politike bi trebalo da znači pružanje šanse da se izgrade nove industrije i čistije tehnologije, da se stvore novi bolje plaćeni poslovi i bolja budućnost, piše Politiko. Postoje priče o uspjehu širom sveta koje to dokazuju, tako na primjer u SAD industrija solarne energije zapošljava više ljudi nego gasni i naftni sektor zajedno.
Da je Makron obraćao pažnju, on bi primjetio da najefikasnija klimatska politika ne podrazumijeva oporezivanje siromašnih. Naprotiv, ona se tiče ulaganja u zelene alternative, dok zakonodavstvo istovremeno treba da spriječi najgore zagađivače da nepotrebno koriste zastarele, prljave tehnologije.
Da, oporezivanje goriva ima svoju ulogu, ali to je samo jedan od opcija. Kalifornija, na primjer, zahtjeva od autoindustrije da nudi ekološkija vozila. Španija i Kanada smanjuju korišćenje uglja u industrijama. Širom svijeta javna ulaganja u izvore čiste energije, kao što su na primjer vjetroparkovi, pokazuju da ona može da bude i najjeftinija energija.
Lider koji ozbiljno želi da se pozabavi klimatskim promjenama mora takođe i da ozbiljno zatraži dozvolu od svog glasačkog tijela da to i radi.
Da je Makron slušao svoj narod, odabrao bi naprednije, popularnije i na kraju, efiksanije načine da se bori portiv zagađenja.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu