Štapove u ruke, torbicu na leđa, pa u školu tako počinje svaki radni dan malog Vuka, ili kako ga drugari zovu, Vukija. Ni kiša, snijeg, duboki minus… ne mogu ga spriječiti u tome. Ne bi Vuki ni za živu glavu propustio da ode u školu, korak po korak, oslanjajući se na štapove. Jer, ovaj dječak se od rođenja bori da stane na svoje noge.
– Uvijek je bio veliki borac i veselo dijete, ali otkako je krenuo u školu preporodio se. Stalno priča o školi, prepričava šta je radio s asistentom, šta su učili, kako su se igrali – kaže Vukijeva mama Milena Stanić.
Sa strunjače za vježbanje, a vježbe ne propušta ni dan nakon krsne slave Nikoljdana, kada je kuća Stanića bila puna gostiju, mali Vuk dobacuje da mu je najdraži predmet – fizičko.
– Takmičim se sa drugarima, radim čučnjeve, savladavam prepreke. To je baš zabavno – kaže Vuki.
Kako objašnjava njegova majka, kada se saberu sati provedeni u školi, te svakodnevne obavezne vježbe, računica pokazuje da Vuk radi, i to udarnički, osam sati dnevno – kao da je odrastao čovjek zaposlen u nekoj fabrici. Nije mu to teško, kaže, jer tako živi od kad zna za sebe.
Kao i kod mnoge druge djece sa teškoćama u kretanju, sve je počelo teškim i prijevremenim porodom, krvarenjem u mozgu i dijagnozom cerebralna paraliza. Nakon što se izborio za život, Vuki se, uz pomoć, porodice i brojnih prijatelja, godinama borio za svaki samostalan pokret.
Imao je pet operacija i biće ih, kažu roditelji, još. Tri puta je operisan u Rusiji, jednom u Srbiji, a posljednji operativni zahvat, nakon kojeg je uslijedila intenzivna fizikalna terapija, mališan iz Doboja je “pregurao” u SAD prošle godine. U Sent Luisu se liječio nekoliko mjeseci, zahvaljujući, između ostalog, humantarnoj akciji “Za Vukijev prvi korak”. Tako se oslobodio grčeva i spazama, koji su ga ranije mučili, i prohodao. Ponosno ističe da sada može, uz pomoć dva štapa, čak i da potrči, te da u kući hoda bez štapova.
– Mogao bih da hodam i bez štapova i trčim sa djecom, kada bih vježbao uz pomoć robota – kaže Vuki.
Robot, koji je preko potreban i drugoj djeci u Srpskoj koja imaju teškoće sa kretanjem, mogao bi početkom iduće godine stići u Zavod za rehabilitaciju “Dr Miroslav Zotović”, i to zahvaljujući tradicionalnoj akciji „S ljubavlju hrabrim srcima“.
Cilj ove akcije pod pokroviteljstvom predsjednice RS Željke Cvijanović jeste prikupljanje novca za nabavku opreme za robotski potpomognutu rehabilitaciju. Vuk i njegovi drugari jedva čekaju da robot stigne u Banjaluku, jer ovakva terapija u Sloveniji ili Hrvatskoj, koja bi koštala nekoliko desetina hiljada evra, njima je neophodna, ali je za većinu njhovih roditelja nedostižan luksuz.
Vuki: Pomozite meni i drugarima
– Pomozite nam da nabavimo tog robota, jer nam je on potreban da bismo moji drugari i ja mogli da napredujemo – apelovao je Vuki, u maniru već iskusnog promotera humanitarnih akcija.
Upravo zahvaljujući šarmu i ubjedjivosti ovog nevjerovatnog dječaka u dobojskim osnovnim školama djeca su organizovala sakupljanje priloga za akciju “S ljubavlju hrabrim srcima”, jer ih je, kako kažu, na to inspirisao “superheroj Vuki”.
Za sestru Mariju (10) i brata Luku (5) Vuk nije heroj, nego jednostavno brat, s kojim se ponekad i počupaju i potuku, ali ga uvijek hrabre i podržavaju.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu