Danas je njima potrebna naša pomoć. Život njihove majke Jelene je u opasnosti. Ona se trenutno nalazi u bolnici u Tirani nakon što je pretrpila jak moždani udar.
Jelena (63), anesteziolog, koja je penziju dočekala u KBC “Dr Dragiša Mišović” i njen suprug, Bogoljub (66), pomorac u penziji, otišli su devetog marta u Sarandu, grad u Albaniji, gdje je trebalo da se nađu sa kćerkom Anom, koja godinama živi i radi u Izraelu, te su želeli da pomenuto putovanje iskoriste za porodično druženje. Međutim, zbog pandemije korona virusa i zatvaranja granica, taj susret je prolongiran.
Ana je ostala u Izraelu, Bogoljub i Jelena, koja se nervirala što ne može da kao volonter pomaže svojim dojučerašnjim kolegama u “Mišoviću”, ostali su u Albaniji i sve je bilo normalno do 15 aprila.
Moji roditelji su otputovali u grad Sarandu u Albaniji 9. marta. S obzirom na to da se nismo dugo vidjeli, jer ja godinama živim u Izraelu, prvobitan plan je bio da se nađemo tamo i provedemo nedelju dana zajedno. Kako su mjere vezane za pandemiju u Izraelu počele tih dana, ja nisam mogla da napuštam zemlju. Zatim, i Srbija zatvara granice, kao i Albanija i susjedne zemlje, i moji roditelji ostaju zarobljeni u Albaniji. Nisu se žalili, u krajnjoj liniji – vanredna je situacija, i činilo nam se svima da je bolje da sjede tu gdje jesu dok ovo ne prođe. Na kraju krajeva, iz Albanije nije ni bilo repatriacije. Jedino što je mamu mučilo tih mjesec dana jeste što nije u Beogradu da kao anesteziolog volontira u “Dragiši Mišoviću”, gdje je do prije par godina radila. Kao i svi ostali ljekari, i ona je htjela da doprinese. Sve ostalo je bilo u redu do 15. aprila uveče, kada se požalila na jaku glavobolju i onesvijestila – započinje Ana svoju priču za Blic.
Kako se posle ispostavilo, njena majka Jelena doživjela je jači moždani udar. Kolima hitne pomoći, brzo je prebačena u Tiranu.
– To je bilo iznenada, mama ima 63 godine i nije imala nikakve zdravstvene probleme. Moždani udar je posljedica pucanja aneurizme, za koju nije ni znala da postoji. Nažalost, u najvećem broju slučajeva, za moždane aneurizme ljudi saznaju tek kada se ovo desi. Mama je kolima hitne službe prevezena u Tiranu, u američku bolnicu broj 3. Već sledećeg dana su joj uradili proceduru koja je izolovala taj dio krvnog suda i spriječila dalje krvarenje. Nakon sedam dana, ona je ušla u novu krizu koja je česta posljedica izliva krvi u mozak – takozvani spazam krvnih sudova, što je dovelo do novih oštećenja. Mama je i dalje na intenzivnoj, a svaki dan uliva dodatnu nadu da je najgore prošlo. Ipak, ljekari su uzdržani sa prognozama, jer sa slučajevima kao što je mamin sve može da se preokrene začas – govori Ana.
Da bi joj obezbedili adekvatnu i potrebnu njegu, porodica Parabucki je potrošila svu svoju životnu ušteđevinu, ali ta suma, nažalost, nije dovoljna. Zbog toga su Ana i Iva riješile da potraže pomoć preko stranice “Go fund me”, a koja služi za prikupljanje novčanih donacija. Njihov apel je napisan na tri jezika, srpskom, engleksom i hebrejskom.
– Postoperativni oporavak i dalje traje, a ne znamo koliko će još trajati. Cilj je da bude dovoljno stabilno kako bi mogla da se transportuje za Srbiju. Trenutni bolnički troškovi iznose 45.000 evra. Pošto je prevaziđen ukupan broj dana, putno osiguranje je odbilo njen slučaj ima važeću polisu, zbog korone nisu mogli ni da se vrate za Srbiju na prvom mjestu. Nažalost, težim putem smo naučili da solidarnost u doba korone postoji samo kod građana. Rijetko koja firma će uzeti u obzir ove nenormalne uslove u kojima se našao cijeli svijet. Bolnici smo isplatili dio troškova, i to je bila sva naša ušteđevina. Morala sam da pokrenem akciju prikupljanja donacija. Ako izuzmem stres zbog ovog što se desilo mami, i dodatan stres što su granice zatvorene i ni sestra koja je u Beogradu ni ja ne možemo da dođemo do njih – prikupljanje donacija je sljedeći najveći udarac za sve nas. Jer prosto, nikad ranije nismo bili u ovakvoj situaciji. Naprotiv – uvijek smo bile u poziciji da pomažemo drugima – kaže nam Ana.
Što se tiče stručnosti, ljubaznosti i rada ljekara u Tirani, ona ima samo riječi hvale, ponajviše zbog nege koju njena majka dobija, ali i zbog toga što su omogućili njenom ocu da boravi, odnosno, da živi u bolnici.
– Ljekari su izuzetno stručni, i prije svega dobri ljudi. Njega koju dobija je u svakom smislu odlična. S obzirom na to da su u Albaniji na snazi rigorozne mjere u borbi protiv korona virusa, tata nije mogao da nađe smještaj. Bolnica mu je izašla u susret i dala jednu sobu u kojoj on boravi sve ovo vrijeme. Ljudi koji rade u bolnici, od ljekara preko stražara pa do osoblja u kantini, već znaju za tatu i cijeli slučaj. I, mada on ništa ne traži, često ga pitaju da li mu nešto treba i podsjete da su tu – kaže Ana.
Zdravstveno stanje njene majke je takvo da se još uvijek nalazi na Odjeljenju intenzivne njege, te je neizvesno kada će moći da se vrati u Srbiju. Prema Aninim riječima, jedino u šta je sigurna jeste to da će on morati da bude organizovan drumskim putem, zbog kompleksne zdravstvene situacije.
– S obzirom na to da je mama još uvijek u Intenzivnoj, transport trenutno nije opcija. Ono što znamo jeste da će biti neophodan drumski transport, jer vazdušni nosi dodatne rizike kod pacijenata kao što je ona. Još uvijek ne znamo koliko će nas transport koštati. Zapravo, mi do sada nismo ni znali da se transport naših građana za Srbiju u ovakvim situacijama plaća. To su nam pojasnili iz RFZO, koji su zaista ovih dana odgovarali brzo i potpuno na sva moja pitanja, što preko mejla, što preko telefona. Ipak, RFZO ne može da pomogne finansijski – priča Ana.
Sa nadom da će se naći izlaz za njihovu situaciju, Ana se zvaničnim obratila putem mejla kabinetu predsednika Srbije, premijerki, ali i nadležnim resurnim ministarstvima, te im, kako je rekla, sada ostaje samo da čekaju i da se nadaju pozitivnom odogovoru nadležnih.
Anina nada je opravdana, jer je u ovih nekoliko mjeseci, pokazala svoju ljudsku stranu koju smo spomenli na početku teksta. Naime, ona i još nekoliko njenih poznanika i prijatelja, na samom početku vanrednog stanja,oformili su grupu na Fejsbuku “Pomoć sugrađanima u karantinu”, o kojoj je Blic pisao na početku njihovog djelovanja. Ova zajednica danas broji preko 16.000 ljudi i svakodnevno pomaže onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Danas je ta pomoć potrebna njoj i njenoj porodici, te ostaje nada da će se ona naša stara “Čini dobro da ti se vrati” pokazati kao tačna.
Ako želite da novčano pomognete porodici Parabucki, to možete učiniti na ovom linku.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu