Požar u kampu “Lipa” kod Bihaća istopio je šatore, koji su bili kakav-takav krov nad glavom za više od 1.300 migranata, ali i potpuno ogolio problem koji se od proljeća 2018. gura pod tepih.
Osnovano se sumnja da su vatru zapalili sami migranti, ogorčeni što žive u neljudskim uslovima i što je Međunarodna organizacija za migracije IOM, koja je servisirala kamp, najavila povlačenje zbog, kako su naveli, nebrige i nesaradnje vlasti BiH.
Ostali na ledini
Migranti su, kako su prenijeli sarajevski mediji, urlali i psovali državu. Ipak, kada je požar utihnuo, mnogi od njih su shvatili da su se našli u još goroj poziciji. Jer, građani Bihaća i lokalna policija im nisu dozvolili da uđu u grad, a gradska vlast je rezolutno odbila da sprovede odluku Savjeta ministara BiH da se ovi ljudi, bar privremeno, smjeste u ranije napušteni kamp “Bira” u centru Bihaća.
Tako je više od hiljadu migranata ostalo na ledini, a u međuvremenu je pao snijeg.
– Ako ostanemo ovdje, na ovoj hladnoći, možda ćemo nakon sedam dana svi umrijeti. Ja vas sada pitam šta da radimo. Treba nam rješenje. U Bihaću nam ne daju da se vozimo taksijem i autobusima. Više puta sam pokušao ući u market da kupim hranu i nisu mi dopustili, jer mrze izbjeglice – rekao je za banjalučki portal etrafika jedan migrant iz Bangladeša, koji, kao i stotine njegovih sapatnika, već danima spava pod otvorenim nebom pored izgorjelog kampa “Lipa”.
Zaglavili u Bihaću
Ovo je samo vrhunac krize, koja Unsko-sanski kanton i grad Bihać potresa već treću godinu.
Niti su migranti htjeli BiH, niti je BiH htjela njih, ali su se, eto, nakon hiljade prijeđenih kilometara, idući balkanskom rutom, kad su im sve druge opcije propale, zaglavili baš u Bihaću.
Idilični grad na Uni, s pogledom na Evropsku uniju, postao je tako jedinica mjere za očaj. Migranti su prvo, početkom 2018, odsjedali u džamijama, ali je kasnije Islamska zajednica to zabranila. Onda su prešli u parkove i devastirane zgrade, a u Uni se kupali i prali veš. I sve je to tako “funkcionisalo” dok nije stegla zima. Od tada svaka zima je značila i dramu s migrantima.
I mada migrantski talas 2020. jenjava, još uvijek se radi o hiljadama nezbrinutih ljudi, koje niko ne želi u svom dvorištu. Oni kao ukleti tumaraju bosanskim drumovima i svako malo pokušavaju da se ilegalno prebace preko granice s Hrvatskom i da se domognu toliko željene Evropske unije.
Azil
Kako je nedavno objavila Služba za poslove sa strancima BiH, za prvih devet mjeseci ove godine prijavljena su 13.333 ilegalna migranta, što je za 40 odsto manje nego prošle godine. Među njima su najbrojniji državljani Avganistana, Pakistana i Bangladeša.
Najviše migranata boravi na području Bihaća i okoline; tu ih ima skoro 6.000. Ovo im je područje omiljeno, jer se nalazi najbliže granici sa EU i na samo stotinak kilometara od Šengen zone.
– Od ukupno 13.333 ilegalna migranata namjeru za podnošenje zahtjeva za azil iskazalo je njih 12.588, od kojih je samo 209 ili 1,66 odsto podnijelo zahtjev za azil – navodi se u informaciji Službe za poslove sa strancima.
Ove brojke potvrđuju već poznatu praksu: migranti nakon ulaska u BiH, ako ih otkrije policija, formalno “iskažu namjeru” za traženje azila, kao bi dobili potvrdu koja im bar privremeno olakšava kretanje unutar BiH. Azil, naravno, ne traže, jer nemaju ni najmanju namjeru da ostanu u BiH.
Bez grijanja
Prema zvaničnim podacima, u kampu “Lipa” kod Bihaća je prije izbijanja požara boravilo 1.174 migranta, ali je upozoreno da oni tu ne mogu prezimiti zimu, jer kamp nema ni grijanje, ni pristupne puteve, niti bilo kakvu drugu infrastrukturu. A nema je jer država nije ozvaničila ovaj privremeni kamp.
Još od 2018. zbog migranata Unsko-sanski kanton ratuje s državom, a opštine unutar ovog kantona ratuju između sebe, jer niko ne želi kamp na svojoj teritoriji.
Kako bi rasteretili grad Bihać, zvaničnici su u više navrata predlagali nove lokacije za kamp u prostranoj i slabo naseljenoj povratničkoj opštini Bosanski Petrovac, gdje žive i Srbi i Bošnjaci. Ali, Petrovčani su se složno digli na pobunu pa je, kao kakav-takav kompromis izabrana Lipa, skoro pusto, nekad srpsko selo na granici ova dva grada.
Gdje su milioni?
Tako je u aprilu ove godine ugašen požar, koji je, očekivano, ponovo planuo s dolaskom zime. I to doslovno, izbijanjem vatre u šatorima.
Skoro isti scenario je viđen pred zimu 2019. godine, kada su se migranti u neformalnom kampu Vučjak kod Bihaća zlopatili u blatu i hladnoći.
Zbog migrantske krize u BiH tada je održana i burna sjednica Evropskog parlamenta na kojoj se moglo čuti svašta.
Evropski komesar za unutrašnje poslove Dimitris Avramopoulos je tada podsjetio da je EU samo u 2018. i 2019. godini Bosni i Hercegovini dala više od 36 miliona evra pomoći za rješavanje migrantske krize.
Istovremeno, izbili su ko zna koji po redu protesti građana Bihaća, koji su migrantima poručivali “dosta je bilo, idite kući”, političari u Sarajevu i Bihaću se jedni druge propitivali gdje su nestali evropski milioni, a u Vučjaku je trajala teška ljudska drama.
Dramatičan apel
Hiljade migranata se smrzavalo i gladovalo na ovoj lokaciji, na bivšoj gradskoj deponiji, koju je lokalna vlast na brzu ruku pretvorila u “nezvanični migrantski kamp”, kako bi migrante maknula s ulice i spasla turističku sezonu u Bihaću.
Uz turske šatore, hranu iz Crvenog krsta i gunđanje evropskih zvaničnika, sve je to nekako funkcionisalo dok kiša i vjetrovi nisu skoro uništili nastambu.
Šef misije Međunarodne organizacije za migracije IOM u BiH, Peter van der Overart, tada je uputio dramatičan apel za spas migranata na Vučjaku.
– Moramo hitno djelovati. Za sedmicu-dvije ljudi će u Vučjaku početi da umiru, jer ne mogu izdržati zimu – rekao je tada Overart, a ubrzo je stigla i visoka delegacija iz Brisela, koja je digla uzbunu.
Migranti su konačno smješteni u kampove u Bihaću, a Vučjak je zatvoren. Ali, i to je bilo privremeno rješenje.
Da će migranti umirati po livadama i drumovima jasno je i sada, ali je pitanje da li će Evropska unija, usred korona pandemije, reagovati tako hitro kao lani.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu