Kako kaže, prvo što je primijetila, to je da Holanđani imaju uređeniji sistem u odnosu na onaj u Srbiji.
– Dosta se vodi briga da budu čisti dvorišta i ulice, nema pasa lutalica na svakom koraku, sve je nekako uređenije i prosto čisto. Ovdje se svi uglavnom griju na gas, a ne na struju. Nedjeljno ili mjesečno se plaća neko ko čisti lišće ispred zgrade, granje i ostalo. Nisam vidjela čak ni prosjake na ulici. Jedna od najuočljivijih pojava, kada prvi put dođeš, je to što su biciklističke staze na svakom koraku, koje su odvojene od pješačkih staza i cesti, i opet sve je nekako skladno i sa mjerom – ističe sagovornica.
Ovako se baca smeće
– Ovdje se smeće posebno odvaja i to svi praktikuju. Kada bacaš, imaš poseban broj koji ti je dodijeljen i koji se očita, te se na osnovu količine bačenog smeća vodi evidencija i plaća se na godišnjem nivou. Još jedna stvar koja mi je zapala za oko, pretežno se sve plaća karticom. Holađani manje koriste gotovinu. Koriste karticu čak i kada plaćaju parking, idu vozom… – ističe Dragana.
– Zdravstvo je ovde privatno i to se plaća u zavisnosti od paketa koji se izabere. Ne mogu da se kupe antibiotici tek tako, niti neki od lijekova na svoju ruku. U supermarketu se mogu naći suplementi, paracetamol, sirupi, sprejevi za nos, ali lijekove možete kupiti samo, i u slučaju kada je ljekar propiše.
Ovdje je popust pravi popust
Kako kaže, cijene u Holandiji su ili slične kao u Srbiji ili znatno jeftinije, što zavisi od namirice do namirnice. Međutim, veliku razliku pravi životni standard koji je znatno viši.
– Po marketima ima dosta akcija. Na primjer, mi smo poznatu marku omekšivača uzeli za četiri evra i to četiri u pakovanju, što je u Srbiji ponekad cijena pojedinačnog proizvoda. Ovdje je, kada su akcije u toku, često drugi proizvod 50 odsto jeftniji ili besplatan.
A kolike su plate
Ono što je takođe drastično drugačije u odnosu na Srbiju su plate, a minimalna je oko 2.000 evra, a cijena hrane je ista ili čak jeftinija. Na primjer file piletine je oko 7 evra za kilogram bez kostiju, što je slično kao i u Srbiji, mljevena junetina je 5 evra za kilogram. Ima puno turskih marketa koji su mnogo jeftiniji, na primjer, pakovanje borovnica je 4 evra, a u njemu ima 12 kutija, koje se pojedinačno kod nas prodaju za 120-140 dinara.
– U Roterdamu i Amsterdamu na nekim mjestima mogu da se nađu balkanske stvari, kao što su pršuta i plazma – istakla je Dragana.
– Način života je brz kao i u Beogradu. Holanđani funkcionišu od ponedeljka do petka užurbano žive, a za vikend uživaju. Tada se ide u šoping, na izlet, u šetnju… Subota i nedjelja su ovde sve. Kad sabereš, ne može da bude kao Beograd, ali ovde nema toliko gužve i špiceva. Ovde je malo tmurnije vrijeme i sa kišom, što mi se ne dopada, ali se čovjek navikne. Malo je teže sklopiti prijateljstva, svi se u suštini javljaju i veoma su ljubazni i srdačni, ali je dublji kontakt teže uspostaviti. Začudilo me je to što po marketima niko nije namrgođen, svi su uvijek nasmijani, raspoloženi, javljaju se i žele da pomognu, prenosi Blic.
– Ovdje ljudi gdje god mogu idu biciklom, često imaju korpe u kojima voze djecu i koje su zaštićene kada pada kiša. Idu biciklom i kada je loše vrijeme,a vidjeli smo da nekad djeca bosa trče dok pada kiša. Idu i automobilima, ali rjeđe. Uglavnom imaju Tesla automobile, ali nisu opterećeni markama. Najprije Holanđani voze biciklima i idu vozom, koji su veoma uređeni i čisti – priča naša sagornica.
Marihuana se kupuje u običnoj radnji
– Što se tiče poznatih “kofi šopova”, njih ima u malo većim gradovima i to na svakom ćošku. Kada smo bili do Amsterdama, vidjeli smo ljude koji sjede i puše travu ispred njih i to najnormalnije kao da puše cigaru ili idu ulicom i niko ih ne dira. Ovdje nije zabranjena, ali u granicama normale. Ako ispadne neki problem, naravno da će te privesti, kao i u svakoj zemlji i pisaće kaznu. Oni gledaju, da dok ne ugrožavaš druge, sve ti je dozvoljeno. U Amsterdamu, čak i u običnoj radnji gdje se prodaju slatkiši možeš da kupiš kolačiće sa travom – otkrila je Dragana.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu