Mnogi roditelji brinu da bi takva iskustva mogla biti traumatična za malu djecu i na neki način svoju djecu “štite” od smrti dok su još mala, kako im ne bi “ukrali” savršen dio bezbrižnog i neopterećenog djetinjstva.
Iako na ova pitanja nema “pravih” odgovora, evo šta kaže stručnjak. Da li mala djeca treba da idu na groblja i sahrane?
Prema nedavnom istraživanju sprovedenom u Velikoj Britaniji, čak 48 odsto roditelja reklo je da je neprikladno da djeca mlađa od 12 godina prisustvuju sahranama.
S druge strane, dr Danijel Openhajm, psihijatar i autor knjige “Razgovori sa decom o životu i smrti” , smatra da je svako vrijeme pravo vrijeme za odlazak na groblje. On ističe da je posjeta groblju prilika da roditelji malu djecu nauče nekoliko važnih stvari :
-Taj trenutak razmišljanja na grobu voljene osobe je prilika da roditelji svojoj djeci objasne cijelu svrhu groblja, mjesta gdje počiva osoba koju smo voljeli, koju ćemo nastaviti da volimo i gdje možemo ponovo da se povežemo. Na taj način znamo da nam je ta osoba bliska, a ne bilo gdje i bilo gdje – istakla je psihijatar i dodala da je posjeta groblju i prilika da roditelji djetetu objasne da smrt ne znači. predstavljaju vječni nestanak: “Ta osoba više nije fizički prisutna u našoj svakodnevici, ali ostaje u našim mislima i sjećanjima – piše Miss7MAMA.
Međutim, psihijatar podsjeća roditelje da nije neophodno da malo dijete prisustvuje sahrani.
-Ako je dijete uznemireno, uplašeno ili uznemireno, mnogo je bolje ostaviti djete na čuvanje osobi od povjerenja.” Dodaje i da uznemirenost i emocionalnost roditelja i drugih odraslih može da uplaši i zbuni malo dijete , ali je zato važno unaprijed pripremiti objašnjenje koje će pomoći da se ublaže potencijalni strahovi kod djeteta – rekla je ona.
Sa djecom je važno razgovarati o smrti od malih nogu
On takođe ističe da roditelji nikada ne bi trebalo da tjeraju dijete da ide na groblje ako dijete odbije da ide.
-Pazite da se dijete ne oseća krivim što ne učestvuje u procesu tugovanja – rekla je ona.
Svi smo svjesni činjenice da je smrt sastavni dio naših života i da u nekom trenutku u životu svi doživljavamo smrt nekog bliskog. Gubitak koji tada nastaje je nešto što zahtjeva vrijeme, energiju i razumjevanje da bismo prošli kroz proces tugovanja i da bismo na kraju integrisali gubitak u naše životno iskustvo. I koliko god da je proces težak, uvijek je lakše čovjeku koji ima neka saznanja o smrti, o tugovanju i koji ima podršku bliskih ljudi .
Iz tog razloga, važno je razgovarati o smrti sa djecom od malih nogu. Djeca mjere nepoznate situacije i nova iskustva i obrađuju ih prema reakcijama važnih odraslih. Zato je važno da djeca imaju podršku odraslih , a od velike je važnosti kako se ti ljudi ponašaju pred smrću (primer tugovanja, shvatanje smrti uopšte…).
“Djetetu uvijek, ali uvijek, treba govoriti istinu”
Dr. sc. Miranda Novak, prof. psihologije kaže da roditelji često ne govore o smrti jer se plaše da će takav razgovor djetetu povrijediti, uplašiti ga, izazvati tugu ili se plaše da dete to neće razumijeti , a u stvari se odlaže suprotno.
-Kada neko od uže porodice umre, dijete, čak i ako je veoma malo, ako je tek počelo da priča, osjeća energiju u kući od reakcija roditelja i neverbalno shvata šta se dešava. Dijete uvijek, ali uvijek, treba reći istinu, reći mu ko je poginuo, šta se desilo, kratko, na odgovarajući način, a veoma je važno da roditelj izrazi tugu, zabrinutost zbog toga, da podjeli svoje mišljenje i emocije sa djetetom. Kada roditelj tako postupa, onda to omogućava i djetetu prirodan i normalan proces tugovanja – objašnjava psiholog.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu