U tom smislu, ogroman je problem i stanovnika Starčevice, pogotovo njenih osnovaca, kojih je u lokalnom “Radičeviću” blizu dvije hiljade i gdje još samo nije uvedena noćna smjena za učenike.
Takođe, to dovodim u vezu i sa sve izraženijim smanjenjem proizvodnje kiseonika i sve većim zagađenjem vazduha, koje, opet, doprinosi velikom broju respiratornih infekcija, pogotovo kod djece.
Naravno da mi se, kao sportisti i profesoru fizičkog vaspitanja i sporta, ne sviđa ni to što su banjalučki fudbal i košarka u drugom, odnosno trećem rangu takmičenja. To je takođe, za grad sporta, a pogotovo grad sa lentom “grada sporta”, veoma poražavajuće.
Sve ovo pomenuto je ipak samo uvod u “najrazočaravajući” aspekt života u našem gradu, a to je ubrzan odlazak zauvijek, velikog broja ljudi, cijelih porodica, iz našeg grada i države, pravi egzodus, te nebriga vlasti i odgovornih za to.
Zabrinjavajuća je i nesigurnost i strah građana, nakon posljednjih dešavanja.
S druge strane, strašno volim svoj grad, ali, o stvarima koje mi se u njemu sviđaju, neki drugi put, kad vesele emocije i pozitivne stvari nadvladaju trenutnu realnost i kad se našim sugrađanima vidici prošire na vedrije stvari.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu