Reformski zakon je stupio na snagu gotovo prije četiri godine. Šta smo dobili u praksi. Pa, činjenica je da imamo najveći broj zaposlenih od kako postoji Republika Srpska, ali to nije baš zasluga novog zakona, već prvenstveno što je u posljednjih nekoliko godina privreda bila u zamahu zbog velike potražnje od ino partnera. To kažu i samo poslodavci iz privrede.
Isto tako je činjenica da minimalnu zagarantovanu platu od 450 KM i manje od toga u Republici Srpskoj prima više od 35.000 ljudi, da polovina zaposlenih ima primanja samo do 600 maraka. Kao što je i činjenica da je Vlada rasteretila poslodavce brojnim mjerama, pa je tako 500 maraka neoporezovano. Uvela im je i podsticaje ako povećaju plate.
Dakle, propisi i stimulativne mjere poslodavcima se baš i nisu odrazili na standard radnika. Isto tako, zakonski propisi su omogućili da pojedini poslodavci, strani investitori radnika tek tako ostave na cjedilu. To se upravo desilo Slobodanki Todorić iz Dervente, ženi koja je oboljela od karcinoma, kojoj je odrstanjen bubreg i koju je poslodavac telefonom, dok je bila na bolovanju, obavjestio da joj ugovor neće biti produžen. A radila je jedan te isti posao, u proizvodnji obuće, više od tri godine na određeno, a u dvije firme. Kako? To je već pitanje za nadležne.
Da se ne lažemo, firma i dalje sigurno ima posla i potrebu za radnicima u ovoj privrednoj grani koja ima veoma značajne podsticaje kada su u pitanju doprinosi za obavezne vidove osiguranja. Ugovor joj nije produžen vjerovatno jer vlasnik neće da plaća radnika koji je bolestan.
Ona je zapravo žrtva sistema koji nije zaštitio radnike.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu