Kada penzioner stavi potpis na ugovor, a time i pristanak da mu se u narednih godinu ili dvije odbijaju rate od penzije, prodavac u pravilu postaje “nedostupan”: ne javlja se na telefon ili govori da “pozovu za koji dan”. Na taj način trgovci nastoje da kupca, koji se u međuvremenu posavjetovao s ljekarom, preračunao se ili jednostavno predomislio, “zavuku”, kako bi prošao rok od 15 dana, u kome može raskinuti ugovor. Prilikom prodaje, nesavjesni prodavci kupcu ni ne spominju tu mogućnost.
Ovaj model, po kome su mnogi penzioneri nasjeli i zadužili se do grla, kupujući novcem kojeg nemaju skupe stvari koje im ne trebaju, dobro je poznat udruženjima potrošača. Kako saznajemo, i šaltere Fonda PIO RS gotovo svakodnevno opsjedaju oni koji, nakon brzopletog potpisa na ugovor, pokušavaju da spase svoje skromne penzije.
Ubjeđivanje “bez obaveza”
Kako to izgleda u stvarnom životu, svjedoči primjer starijeg bračnog para iz jednog sela kod Banjaluke, čija su imena poznata redakciji.
Prodavačica “super masažera”, koja radi za jednu bijeljinsku firmu, došla im je u kuću na Nikoljdan i nagovorila ih da pristanu na prezentaciju “bez obaveza”, a onda je uslijedilo ubjeđivanje. Domaćica je rekla da im masažer ne treba, jer nemaju novaca za takve stvari, a nisu se posavjetovali ni sa ljekarima. Potom je rekla da mora kod rođaka na slavu, ali slatkorječiva akviziterka se nije dala omesti. Ostala je u kući, sama sa ostarjelim domaćinom, pod izgovorom da se “prezentacija ne smije prekidati”.
Mog supruga, koji je jako star, nagluv i koji zavisi od moje pomoći, ubijedila je da će masažer pomoći meni i da će on, ako ga kupi, “spasti svoju suprugu”. Vjerujući da mi čini dobro, pristao je i potpisao ugovor vrijedan 1.143 KM. To znači da ćemo u naredne dvije godine, od penzije od 200 KM, izdvajati skoro 50 KM, dakle četvrtinu prihoda, za tu stvar, koju ja, kako mi je kasnije rekla doktorka, ni slučajno ne smijem koristiti – priča naša sagovornica.
Dodaje da joj je žao muža, koji je i danima nakon kupovine ponavljao da će se odreći svega samo da bi njoj pomogao, jer mu je ona sve na svijetu.
Prodavci u ilegali
Ovim penzionerima niko nije skrenuo pažnju da su uz ugovor dobili obrazac za raskid ugovora, ispisan na poleđini “sitnim slovima”. Kada su zvali prodavačicu, ona im je rekla da se jave “nakon praznika, jer je u toku kolektivni godišnji odmor”.
– Kad smo nakon praznika, uz pomoć jedne mlađe rođake, ispunili obrazac i poslali ga u centralu firme koja prodaje masažere, rekli su nam da je prekasno, da je rok za raskid prošao. Zvali smo ponovo ženu koja je mom mužu uvalila taj vražji masažer, a ona se izgalamila na nas. Rekla je da je ne maltretiramo i da će nas prijaviti policiji, a potom isključila telefon – kaže očajna penzionerka.
Ipak, ona i njen suprug nisu odustajali od pravde, slali su medicinsku dokumentaciju, obraćali se udruženju potrošača, prijetili inspekcijom. Nakon duge borbe konačno su iz Bijeljine dobili odgovor da će im”firma izaći u susret” i osloboditi ih ugovorom preuzete obaveze.
“Čudesni proizvodi”
Murisa Marić, direktorka Udruženja DON Prijedor, kaže da joj je ovaj slučaj poznat. ali da ovakvih primjera ima sijaset. Udruženje DON zastupalo je, kaže, nekoliko penzionera, žrtava obmane nepoštenih trgovaca.
Marićeva podsjeća na mnogobrojne prezentacije, po hotelima ili stanovima, na kojima prezenteri – trgovci ubjeđuju potencijalne kupce, u pravilu starije osobe, da su baš oni “odabrani” da upoznaju “čudesni proizvod”, uz koji ide i “poklon”.
– Bilo da se radi o posuđu, posteljinama, dekama i jastucima od ovčje vune, raznim “lijekovima” i kremama ili masažerima – svi ti proizvodi mnogo koštaju, jer, kako kažu “trgovci”, mnogo i vrijede. Ipak, nerijetko u tržnim centrima možete naći vrlo slične ili čak iste artikle koji su mnogo jeftiniji – kaže Marićeva.
Dodaje da su trenutno na tržištu najaktuelniji upravo masažeri za noge, koji koštaju i više od 2.000 KM.
Sokovnik od 1.000 KM
Na slatkorječive obmane putujućih trgovaca nasjela je i baka Stojanka (67) iz Prnjavora, koja je, nakon prezentacije, kupila sokovnik-blender za okruglo 1.000 KM. Ubrzo je vidjela da se vrlo sličan uređaj u jednom tržnom centru prodaje za oko 200 KM, ali bilo je već kasno.
Priznaje da nije ni znala da ima pravo da raskine ugovor. Sokovnik je, kaže, odličan, ali će joj zbog njega godinu dana stizati umanjena penzija.
Marić: Nepoštena praksa
– Nije slučajno što prilikom prezentacije i prodaje trgovci “zaboravljaju” da kupcima kažu da, po Zakonu o zaštiti potrošača u RS, imaju pravo na raskid ugovora u roku od 15 dana, i to bez ikavog obrazloženja – kaže Murisa Marić.
Dodaje da u većini slučajeva kupci skupih uređaja, posuđa ili posteljine, postaju svjesni u šta su upali tek kada im dođe umanjena penzija, jer su prilikom potpisivanja ugovora potpisali u jednom primjerku i saglasnost za obustavljanje dijela penzije u visini mjesečne rate.
– Potrošači su u ovakvim slučajevima obmanuti, jer se radi o nepoštenoj praksi trgovca. Svi potrošači koji nisu na prezentaciji upoznati sa klauzulom o mogućnosti raskida ugovora treba da se obrate najbližem Udruženju za zaštitu potrošača – savjetuje Marićeva.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu