To je visokoenergetska poslastica, a u kombinaciji sa mladim kajmakom, kako kažu mještani, bude nekad i ceo obrok “za sto meraka”. Kroz nadaleko čuveno selo Hisardžik ovih dana širi se miris zrelih krušaka begovača.
– Sita je prava poslastica, samljeveno odnosno isitnjeno voće čiji se sok cijedi i kasnije vari u bakarnim ili aluminijumskim kazanima. Sve je ovdje prirodno ili, kako se to sada kaže modernijim jezikom, organsko. Organska voćka, prirodni materijali priručnih alata i opreme, starinska vatra i užareni kazan u kome voćni sok ključa dok se ne stvrdne do tačno određene granice kad prestaje biti sok a postaje sirup nevjerovatne slasti i mirisa krušaka ili jabuka od kojih je napravljen – kaže za RINU domaćin Murat Tandir iz Hisardzika.
Umijeće pravljenja site se u ovom kraju decenijama unazad prenosi sa koljeno na koljeno. Svako ima svoje male tajne velikih majstora, a Muratu u ovom poslu desna ruka je supruga Hajrija. Voće se prvo sakupi, dobro ispere a zatim ide pod stupu, starinsku napravu koju čine još varjača i drveno korito.
– Tučevina je izgnječeno voće koje pokupimo u burad i dobro je da ono tako prenoći a narednog jutra, što ranije počinje cijeđenje. Za to koristimo tijesak, orlić i dvije debele daske probušene da bi tijesak mogao da se privija po ručno iskopanim navojima. Između dvije daske stavi se sitna torba napunjena tučevinom, odnosno izgnječeni voćem pa se privijajući orlić iscijedi zadnja kap soka. Kad smo pri kraju cijeđenja, Hajrija i ja naložimo vatru, stavimo kazan na metalno postolje koje zovemo sadžak. Kazan do vrha napunimo sokom i tada počinje varenje site. To traje pola dana i više i nije dobro da se prekida dok sita ne bude gotova – priča Murat.
Dugotrajan proces
Dok proces traje sita mora nekoliko puta da se proba, a što se slatke kapi sporije spuštaju na kašiku to znači da je specijalitet bolji. Posao je završen poslije nekoliko proba, onda kad domaćica kaže – dosta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu