A kako izgledaju te nagrade?
U Drvaru, na primjer, ne samo da im nisu povećane plate već se kasni sa isplatom i onih koje, inače, primaju. Duguje im se i za doprinose, a u jeku pandemije resorni ministar čak želi da se neki medicinari otpuste, jer smatra da ih ima previše!
I u Hercegovačko-neretvanskom kantonu zdravstveni radnici se nagrađuju čestim izlaskom na ulicu, gdje traže ostvarivanje minimuma svojih prava poput potpisivanja novog kolektivnog ugovora i povećanja za pola odsto koeficijenta za obračun plata.
Za razliku od njih zdravstveni radnici u Banjaluci i Bijeljini nemaju tih problema.
Njihov trud je napokon neko vidio pa su gradske skupštine izglasale da im se dodijeli jednokratna novčana pomoć. U Banjaluci bi to simbolično trebalo da iznosi oko 500 KM jednokratne pomoći.
A šta je sa drugim lokalnim zajednicama u Srpskoj?
E, pa na to će morati da čekaju sljedeće lokalne izbore i da se usput mole bogu da na tim izborima u svim lokalnim sredinama (grado)načelnik bude iz jednog političkog tabora, a skupštinska većina iz drugog.
Upravo to se pokazuje kao najbolji recept da problemi medicinara, penzionera, boraca…. dođu u prvi plan. Ne zato što je nekome zaista stalo do njih, već jer se tako šalje slika u javnost da se jedni brinu o svojim građanima, a drugi ne.
Tamo gdje je borba vlasti i opozicije „žešća“, odnosno glasovi naroda podjednako podijeljeni na jednu i drugu stranu, politička borba je veća, pa se samim tim stranke prosto utrkuju ko će biti veći samarićanin.
Iz toga proizilazi da narod jedino profitira onda kada su svi na vlasti, odnosno kada jedni u rukama imaju izvršnu, a drugi zakonodavnu vlast.
Kada tome dodamo i činjenicu da se „borba“ za narod obično povećava u vrijeme pred izbore, što je kod nas počelo godinu i po dana ranije, onda smo možda došli u fazu da kažemo da će građani napokon osjetiti neku korist od političara u ovoj državi.
Ako ništa, onda bar u vidu jednokratnih pomoći.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu