Iza sebe je imao jedan brak koji je, ipak, doživeo krah, ali mu je izabranica Rene podarila nasljednicu Ninu.
– Moj brak se slavno završio, pošto se razvod pokazao kao odlično riješenje. Bio je to jedan od najljepših trenutaka u našem zajedničkom životu, nikada se nismo bolje družili nego tog dana kada smo se rastali. Otišli smo zajedno na ručak, divno pričali i božanstveno se proveli, a tako smo i nastavili. I posao je bio jedan od faktora za razvod, ali nije bio presudan. Rene i ja se nismo dovoljno poznavali prije vjenčanja, onda smo počeli da se upoznajemo i nije nam se svidjelo ono što smo spoznali – ispričao je jednom prilikom.
Tada je istakao koliko mu je teško palo jer nije bio uz kćerku u tim godinama.
– Nisam stigao da je učim, jer je tokom ratnog vihora živjela sa majkom u Hrvatskoj. Nismo se vidjeli od izbijanja rata, jer iz nepoznatih razloga nikako nisam uspijevao da dobijem vizu kako bih otišao da ih posjetim. Od kada su vize ukinute, redovno se viđamo, ali sada je ona zrela i formirana osoba, majka moje unuke Lucije. Pokušava da me vaspitava i učini zrelijim i boljim – govorio je o svojoj kćerci, prenosi Stil.
Najgore mu je palo što nije mogao da se poveže sa njom.
– Ne umijem ni da objasnim koliko mi je bilo teško. Radili su neki kanali, ni sam ne znam kako sam uspijevao da ih ostvarim, a oni su mi samo obezbjeđivali informacije da su njih dve dobro. Najgora je bila ta neizvjesnost i naše međusobno nepoznavanje. Bile su to kćerkine najosetljivije godine u kojima nisam učestvovao i taj period je praktično zauvijek izgubljen. Pokušavam da to ne ponovim s unukom i nadam se da ću u tome uspjeti – isticao je.
Opisao je i kako je izgledao prvi susret sa nasljednicom poslije pet godina razdvojenosti.
– Bio je to kao susret dvoje ljudi koji su veoma bliski, a ne znaju se. Sreli smo se u Ljubljani, jer tada još nisam mogao da dođem u Hrvatsku. Neprijatnost je veoma brzo razbijena, jer krv nije voda, a divni odnosi na sreću traju do danas – rekao je Boris svojevremeno.
Nije želio da se sazna jedna stvar
Sonja Damjanović, glumica i Borisova velika prijateljica, poslije njegove smrti otkrila je kakav je zaista čovek bio.
– Bilo je to za vrijeme bombardovanja. Živjela sam u malom stanu na Limanu, studentski. Zove Boris: ‘Šta radiš?’, ‘Ništa, čitam Proljeća Ivana Galeba’, ‘Odlična knjiga, svratiću’, svraća u Novi Sad zbog neke rodbine. Donosi štek plavog ‘ronhila’ i 500 grama kafe, zna da nemam. Većina zna koliko je to tada značilo, kao da je došao Djeda Mraz. Posjedimo malo, on kreće, kažem mu: ‘ Javi se kad stigneš u Beograd’, frka mi je zbog mostova. Zove. ‘Stigao sam, ajde smiri se, čitaj ‘Ivana Galeba’. Otvaram knjigu i nalazim 200 maraka u njoj. Zovem: ‘Borise, nije trebalo, previše je, donio si mi najvažnije’. ‘Ne znam o čemu pričaš, dosadna si’, kaže on – opisala je cijelu situaciju na svom profilu, dodajući da ju je uvijek prekidao, kada bi pokušala ovo nekome da ispriča.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu