Što se tiče radnika, naravno da bi svako želio da radi što je manje moguće, a da ima što veću platu. Međutim, to je iluzija u svakom sistemu.
Činjenice su, ipak, drugačije. U Republici Srpskoj ne postoji jedinstveno pravilo kada je riječ o radu nedjeljama i praznicima. Zakon je dozvolio svakoj lokalnoj zajednici da donese odluku za svoju teritoriju. U suštini, sve lokalne zajednice odlučile su da dozvole rad nedjeljama poslodavcima i preduzetnicima, ali uz ograničeno radno vrijeme i mahom do 16 časova. Izuzetak je najveći grad Republike Srpske, Banjaluka, u kojoj je od proljeća ove godine dozvoljen rad do 22 časa. U praksi, u Banjaluci imamo situaciju da samo jedan tržni centar radi do tog vremena, dok ostali tržni centri rade do 16 časova. Međutim, mnoge radnje ne rade, počevši od onih koje se nalaze u samom centru, u Gospodskoj ulici.
Turistički Višegrad je ipak odlučio da donese radikalnu mjeru i da zabrani rad nedjeljama trgovinama, izuzev supermarketima. Tamošnji načelnik odlučio se na taj korak zbog brojnih molbi samih trgovaca.
Zagovornici ideje da država ne treba da se miješa u ovo pitanje veoma često ironično poručuju da onda treba zabraniti rad hitnim službama. Međutim, hitne službe su hitne službe i tu nema šta objašnjavati, a zaposleni su i prije radnog odnosa znali kakvo ih radno vrijeme čeka. Osim toga, veliko je pitanje kako se obračunavaju dnevnice za rad nedjeljom i praznicima u trgovinama i u hitnim službama.
Osim toga, ne tako davno postajala je samo jedna dežurna apoteka za vrijeme praznika i nedjeljama. I to kupcima/pacijentima nije smetalo.
To što sada trgovac dobije slobodan dan zbog rada nedjeljom mnogima sigurno ne znači puno, jer taj dan ne mogu provesti s porodicom. Muž/žena je na poslu, a djeca u vrtiću i školi.
Razmišljajmo malo i tome.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu