Dvije nedjelje prije toga su raskinuli vezu. Sjeća se da je prvo želio da se pomire, ali da je potom prestao da je traži. Tada je mislila da je odustao i shvatio. Ipak, tog dana u cvjećari odigrao se scenario koji nije očekivala.
Svađa je bilo, nasilja dva puta – prvi put kad su se rastali i posljednji put kad su se vidjeli.
– Kada se prvi put desilo, ja sam ga ostavila. Mada se jesmo svađali – rekla je za Telegraf ni sama ne računajući onaj čin koji ju je koštao hodanja i mira.
Sjeća se da joj ništa nije rekao kada je ušao, samo je zapucao.
Potom je zbog oštećenja kičmene moždine operisana, a poslije rehabilitacije sjela je u invalidska kolica, bez osjećaja od pupka nadole. Dugo nije mogla da spava. Bila joj je potrebna i pomoć psihijatra.
Tog se događaja sjeti svakog dana. Ne voli da čuje pucnje, jer je zvuk vrati na mjesto sa kog je ružan dio njene životne priče počeo. Ožiljci koje ima na tijelu, takođe su podsjetnik.
Ima snove i nadanja, gleda u budućnost
Danas je, kaže, 90 odsto bolje. Ističe da normalno spava.
– Postalo je bolje čim sam krenula da napredujem u oporavku. Nije moj život stao, samo je malo drugačiji. I dalje izlazim, držim se, putujem – kaže uz šaljivu napomenu da ne misli na Tajland.
Dodala je da joj je teško da se opusti, čak i kad upozna nekoga, te da želi ljubav i porodicu.
Više od dvije i po godine potom, Marina pruža prve korake. Osjećaj je čudan. Nalazi se na Tajlandu gdje je operisana prije 20 dana.
– Ne osjećam ih ni sad – kaže za sopstvene noge, komentarišući snimke na kojima korača:
Na Tajland je stigla 5. novembra. Operisana je poslije dvonedjeljnog karantina, 20. novembra. U Srbiju se vraća krajem decembra. Za 35 dana, koliko je predviđeno da boravi tamo, prošla je kroz operaciju i tri tretmana matičnim ćelijama. Ljekari su joj ugradili aparat za elektrostimulaciju i bateriju. Operacija je prošla odlično, rekli su joj ljekari.
– Aparat je lijepo postavljen, konekcija je odlična – prenosi šta su joj kazali.
“Nema prognoze, ali ima želje”
Što se tretmana matičnim ćelijama tiče, efekte će tek vidjeti.
– Prva doza se daje intravenozno. I poslije toga se leži četiri sata ravno, da se one lijepo rasporede po cijelom tijelu. A sljedeće dvije doze se daju direktno u kičmu, da djeluju lokalno, tj. na mjesto povrede – objašnjava dodajući da je riječ o doniranim matičnim ćelijama iz plodove vode trudnica, te da ih je dobila na Tajlandu:
– Potrebni su im mjeseci da prorade, ako uopšte i prorade. Najčešće je potrebno ponoviti postupak. To ćemo vidjeti u budućnosti.
Kaže da ljekari ne daju prognoze, ali da je ona puna optimizma.
– Ne, niko ne zna kako će biti, jer je sve individualno. Zavisi od vremena i vrste povrede, od stanja tijela, od mnogo faktora. Ali svakako su mi rekli da moram udarno da vježbam bar šest-12 meseci – navodi ističući da će joj po povratku u Srbiju biti potrebna i pomoć terapeuta.
– Krenulo je odlično, ja sam zadovoljna.
Kaže i da osjeća ushićenje, da razmišlja o tome šta kada se vrati kući. Nada se i odlasku u banju, kao i tome da joj pomoć više neće biti potrebna.
– Bože, koliko ima bolesnih i djece među njima, stvarno se nadam da meni neće više trebati. Sada samo vježbe, vježbe, vježbe!
U znak zahvalnosti za ljude koji su učestvovali u prikupljanju novca za njenu operaciju, na internetu dijeli snimke na kojima čini prve korake. Volju ima, a snagu i kontrolu će da stekne vježbom, to je poručila, piše Telegraf.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu