Kolumne

Neobična veza Filipa Ceptera i templara

Za Filipa Ceptera čitav svijet zna kao “kralja posuđa” čija se poslovna imperija danas proteže na nekoliko kontinenata.

Vladimir Đurić Đura
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Rođen je kao Milan Janković u Velikom Gradištu, a gimnaziju je završio u Kozarskoj Dubici.

Sa trideset i šest godina mijenja ime u Filip Cepter, te počinje sa proizvodnjom sopstvene linije posuđa od najplemenitijeg čelika. Za kratko vrijeme njegovo posuđe osvaja tržište Evrope i Rusije, a Filip jedan od bogatijih ljudi u svijetu.

Romansirana priča o njegovom uspjehu, uz pomoć supruge Madlene, vrlo dobro je poznata iz mnogih tekstova svjetlucavih lajfstajl magazina. Ono što je manje poznato su neke sasvim neobične činjenice.

Izbor imena Filip Cepter na neobičan način upućuje na analogiju s francuskim kraljem Filipom IV Lijepim. Dovoljno je reći da zepter znači skiptar ili žezlo, a da ga je Filip Lijepi uvijek nosio sa sobom. Ovaj moćni kralj iz dinastije Kapeta ostaće upamćen po progonu bogatih trgovaca, prvenstveno Jevreja, a potom po uništenju templarskog reda.

Filip je moćni red uništio u jednom danu; bio je to petak trinaesti, oktobra 1307. godine. Templarski red osnovan je 1129. godine, poslije Krstaškog rata. U sljedećih sto pedeset godina on će postati najbogatiji i najmoćniji viteški red srednjeg vijeka, koji do današnjeg dana izaziva veliko interesovanje javnosti. Nakon optužbi za jeres red je praktično uništen 1307. godine, a posljednji veliki majstor templara Žak De Molej spaljen je na lomači 1314. u Parizu. Templari su sa svojim blagom pobjegli u Škotsku, gdje su imali zaštitu moćne kraljevske loze Sinkler. Tamo su se pritajili u zamku Roslin i poslije par vijekova postali osnivači škotske masonerije.

U trinaestom vijeku Templari su bili veoma moćna sila u Evropi, a posebno na Balkanu. Kao preteče bankara, pozajmljivali su novac i od rente uvećavali svoje prihode. Velikim novcem kupovali su teritorije od strateškog značaja. Godine 1269. templari su od ugarskog kralja Bele IV, u zamjenu za Senj, dobili Dubicu i čitavu tadašnju županiju sa svim pravima i prihodima, a uz to i “1.500 maraka dobrog, čistog i zakonitog srebra”. Dubica je tako bila jedini zvanični templarski posjed na tlu Bosne i Hercegovine. Poslije ukidanja reda Dubica je pala u ruke Vitezima Jovanovcima.

Templari, a potom i vitezovi Jovanovci, poznatiji kao „Malteški vitezovi“, bili su prisutni na području Dubice od 13. vijeka pa sve do 1538. godine, kada je čitava oblast pala u ruke Osmanlija. O neobičnim insignijama manastira „Moštanica“ iz tog kraja već smo pisali u tekstu „Misterija ključa 1111“. 

Poslije svih ovih zanimljivih činjenica, lik i djelo Filipa Ceptera, koji je svoju mladost proveo u Kazarskoj Dubici, a najuspješnije dane početka svoje poslovne karijere u Beču, po analogiji moralo bi ga dovesti u vezu s Templarskim vitezovima. Da li je bio njihov protivnik kao kralj dinastije Kapeta, ili skriveni pristalica, teško ćemo ikada saznati. Zvanično je nosilac priznanja „Vitez rada“ za doprinos industrijskom progresu Italije, a priznanja je dobio i od patrijarha Rusije Aleksija II, kao i od Pape Jovana Pavla II. To što ga znaju kao „Kralja posuđa“ upućuju i na neke analogije sa keltskom mitologijom.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu