Milan Janković ili Filip Cepter je nazvan Kraljem posuđa, sasvim moguće i zbog jedne zanimljive analogije koja ga povezuje sa keltskom mitologijom.
Rođen je u Velikom Gradištu, u čijoj blizini se nalaze ostaci drevnog rimskog utvrđenja Pinkum. Prije nego što su na to područje stigli Rimljani, na njemu su se nalazili drevni Srbi, koji su živjeli na rijeci Pek. Na tom mjestu bio je rudnik bakra i srebra, oko koga su se u drugom vijeku prije nove ere sukobljavali Kelti, zapravo Skordisci, i Tračani.
Za vrijeme cara Hardijana, u 2. vijeku nove ere, Pinkum je postao značajan trgovinski centar. Upravo su na takvom mjestu mogli da budu kovani srebrni kotlovi, oružje i novac još od vremena Kelta. Zanimljivo je da se Filip Cepter obogatio na proizvodnji šerpi i lonaca, čiji su se prvi primjerci od bakra i srebra pravili još u drugom vijeku prije nove ere, u okolini Velikog Gradišta.
Legendarni keltski kotao, koji se danas čuva u muzeju u Danskoj, po imenu Gundestrupski kotao, napravljen je negdje na području Trakije, na granici između današnje Rumunije i Srbije. Ovaj kotao je najljepši primjerak stare keltske umjetnosti, jer su na njemu oslikani mitski junaci, bogovi, životinje i priroda ovog zanimljivog naroda.
Po keltskom predanju, božanski narod po imenu Tuata de Danan počeo je da se širi na evropskom tlu, predvođen “ocem svega”, božanstvom po imenu Dagda. Najvažnija stvar koju je Dagda posjedovao bio je magični srebrni kotao u kom je uvijek bilo dovoljno hrane za hrabre ratnike. Kukavice nisu dobijale hranu iz Dagdinog kotla. Tako je ovaj keltski bog zapravo prvi promoter Cepter posuđa na području zapadne i južne Evrope.
Pinkum kod Velikog Gradišta, kao i Hisar kod Leskovca, veliki su centri prve metalurgije na svijetu, o čemu su pisane brojne studije. Bronzano i srebrno posuđe iz neolita pa nadalje danas krase vitrine naših velikih muzeja, od Narodnog do Etnografskog u Beogradu.
Ukoliko bi krenuli dalje, keltske legende su veoma povezane sa britanskim legendama o vitezovima okruglog stola. Srebrni pehar je takođe vjerovatno prvi put iskovan na području Balkana i u pomenutim krajevima. Gralski pehar je zapravo umanjena verzija božanskog kotla, iz koga se pije božansko piće, božanska krv. Legende o Gralu su duboko utkane i u priču o vitezovima Templarima, o kojima smo već pisali.
Priča o Parsifalu koji pronalazi Gral, to jest pehar u kom je sveta Isusova krv, koju je u tu posudu sakupio Josif iz Arimateje dok je hrišćanski mesija krvario na krstu u Palestini, danas je monomit o duhovnoj samospoznaji svakog iskrenog vjernika. Pronalazak grala za svakog čovjeka znači pronalazak sopstvenog duhovnog bića povezanog sa božanskom.
Svakako je slikar Paja Jovanović znao dosta o toj legendi kada je slikao svog “Parsifala”. Ta je slika danas u privatnom vlasništvu nekog kolekcionara, možda bi to mogao biti i sam Filip Cepter.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu