Elen se rodila 15. maja 1859. godine u porodici En i Vilijama Sadlera. Bila je deseto dijete porodice koja je brojila 12 članova. Bili su siromašni, a djeca su pomagala roditeljima u održavanju porodične farme. Kad je Elen navršila jedanaest godina, roditelji su je poslali da radi kao dadilja u obližnjem gradu Marlovu.
Elen je bila tiho, sanjivo i zamišljeno dijete, te se nije pretjerano družila s vršnjacima. Radije je časovima sjedila kraj kamina gledajući sjene kako plešu po zidu, izgubljena u svojim mislima. Imala je veliko poštovanje prema svetinjama, posebno prema Bibliji, i uvijek je bila dobra i poslušna.
Dok je Elen bila u Marlovu, žalila se na glavobolju i stalnu pospanost. Porodica kod koje je radila vratila ju je roditeljima i dali su joj otkaz. Elen se vratila kući u Turvile gdje ju je liječio lokalni ljekar po imenu Henri Hajman. Hajman joj je dijagnostikovao “oteknuće žlijezde”, odnosno apsces na zadnjoj strani glave. Njeni su simptomi upućivali i na bolest kralježnice. Budući da Elenina porodica nije imala mnogo novca, molili su Hajmana da osigura Elenin prijem u lokalnu bolnicu gdje joj se stanje pogoršalo. Nakon 18 nedjelja u bolnici, Elen su vratili kući uz obrazloženje da je njeno stanje neizlječivo.
Samo dva dana poslije, njen će se život nepovratno promijeniti. Otišla je spavati 17. marta 1871. godine. Legla je na lijevi bok, s rukom pod glavom i koljenima lagano privučenim trupu. Sljedećeg jutra nije se probudila, kao ni narednih devet godina.
Vijest o usnuloj djevojci proširila se poput šumskog požara i ljudi su počeli hrliti u Turvile. Elenini roditelji nisu smetali posjetiteljima, jer je publicitet donosio novac koji je porodici bio prijeko potreban. Mnogi su počeli plaćati ulaznicu u zamjenu za pogled na usnulu djevojku. Neki su ljudi htjeli uzeti pramen njene kose kao suvenir, a njena majka En je pristajala i na to.
Među posjetiteljima su bili novinari i razni medicinski radnici, a navodno ju je posjetio i Albert Edvard, princ od Velsa. Novinar je primijetio da je njeno disanje bilo pravilno i prirodno, koža meka i tijelo toplo, kao u zdrave djevojke, ali joj je puls bio prilično ubrzan.
Elenina majka je tvrdila da je održava na životu dajući joj čaj, mlijeko ili porto triput na dan. Elenina bi majka lagano otvorila usta i nahranila je žlicom. Ali nakon otprilike petnaest mjeseci, Elenina se čeljust zatvorila. Kako joj je nedostajao zub, majka je mogla nastaviti hraniti je malim čajnikom pomoću kojeg joj je ulijevala tečnu hranu u usta.
Nije bilo jasno kako se porodica nosila s problemom Elenina urina i izmeta. Elenina majka tvrdila je 1880. godine, devet godina nakon što je djevojčica zaspala, da su joj se crijeva prestala pokretati unazad pet godina, a tek bi svaka četiri dana nešto veća količina tečnosti izašla iz mjehura.
Naravno, rijetki su ljudi shvatili riječi En Sadler zdravo za gotovo. Neki su posjetitelji potajno prokrijumčarili pribadače u Eleninu sobu, te je bockali ne bi li otkrili prevaru, ali nisu u tome uspjeli. U međuvremenu, porodica Sadler je ostvarivala znatan prihod od donacija, što je dodatno podstaknulo sumnju da je riječ o prevari kojom su pokušali zaraditi novac. Neke su komšije čak tvrdile da su noću znali vidjeti Elen kako sjedi kraj svog prozora. En Sadler nije dopustila medicinskim radnicima da predugo ostane u Eleninoj sobi. Takođe, je zabranila da Elen premjeste u bolnicu.
Novine su Elenin slučaj počele povezivati s poznatim slučajem Sare Džejkob, djevojčice iz Velsa koja je, kako su tvrdili njeni roditelji, mogla preživjeti bez hrane. Međutim, kada su je podvrgli testu, Sara je, u nastojanju da dokaže svoje čudesno preživljavanje, umrla od gladi. Njeni su roditelji kasnije osuđeni za ubistvo iz nehata.
Mnogi su vjerovali da bi se misterija mogla razriješiti kada bi Elenina majka dopustila pregled u londonskoj bolnici. U maju 1880. godine Elenina majka umrla je od srčanog udara. Odgovornost brige o Elen tada je pala na njene udane sestre, Elizabet Stejsi i Grejs Blekkol, koje su obje živjele u Turvileu.
Prošlo je pet mjeseci od majčine smrti kad se Elen iznenada probudila bez sjećanja na prethodnih devet godina. Do tada je imala 21 godinu. Navodno se potpuno oporavila, a od posljedica je tek preostalo blago zaostao rast, te poteškoće s vidom na jedno oko, prenosi N1.
Elen se dovoljno oporavila da može voditi prilično normalan život. Udala se 1886. godine i rodila šestoro djece. Umrla je nakon 1911. godine. Slučaj usnule djevojke iz Turvilea postao je dio lokalnog folklora, iznjedrivši priče o vještičarenju i glasine o kraljevskoj pozornosti. Misterija nikada nije rješena. Savremeni istoričari sugerišu da je Elen možda patila od narkolepsije, neurološkog poremećaja koji uključuje prekomjerno spavanje i smanjenu sposobnost regulisanja ciklusa spavanja i budnosti. Takođe, je moguće da je Elen možda drogirao neko iz porodice, vjerovatno njena majka, što takođe, može objasniti njen nagli oporavak nakon majčine smrti. Kuća proodice Sadler još uvijek stoji u Turvilu i poznata je kao “Uspavana koliba”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu