Poražavajuće brojke, tvrde poljoprivrednici, samo su još jedan dokaz da je stočarstvo u BiH na nivou najnerazvijenijih zemalja i da su farme gotovo prazne.
Prema podacima Uprave za indirektno oporezivanje BiH plasman stoke na ino-tržište tokom 2022. godine bio je vrijedan nešto više od 4,4 miliona KM.
Nasuprot tome na tržište BiH lani je stigla brojna živa stoka vrijedna 88,9 miliona KM, a godinu ranije taj iznos bio je veći od 75,8 miliona KM.
Izvozimo samo patke, guske i ćurke
Domaći uzgajivači najviše su izvezli žive domaće peradi, odnosno pataka, ćurki i gusaka u vrijednosti od oko 1,7 miliona KM, a sa farmi je izvezen i određeni broj svinja, uprkos pojavi afričke kuge sredinom prošlog ljeta.
Tako je tokom 2023. godine vrijednost izvezenih živih svinja iznosila 35.885 KM, a godinu ranije skoro 10 puta više, 345.818 maraka.
Predsjednik Udruženja uzgajivača svinja RS Mišo Maljčić ističe da 40 puta veći uvoz od izvoza žive stoke pokazuje u kakvom je stanju domaća proizvodnja na farmama.
– U BiH je sve podređeno uvozu. Glavnu riječ vodi šest-sedam velikih klanica koje su ugušile sitnu konkurenciju, ali i male proizvođače. U Gradišci, koja je poljoprivredni kraj, postoje dvije klanice bez ijednog zaposlednog što dovoljno govori u kakvom je stanju taj sektor – kaže Maljčić.
Dodaje da velike klanice “guraju” samo uvoz, dok ih domaća stoka ne interesuje.
Jedemo jagnjetinu iz Rumunije i Moldavije
– Farmeri ne mogu dogovoriti siguran otkup za tovljenike, radimo za sitna slavlja i male mesnice. Stočarstvo je na ivici provalije – rekao je Maljčić i dodao da su svinje i dalje na cijeni i da koštaju po 10 KM za kilogram žive vage, jer su obori prazni.
Vrijednost uvezenih ovaca i koza lani je premašila 15 miliona KM dok iz BiH nije izvezena nijedna životinja.
Predsjednik Udruženja uzgajivača ovaca i koza RS Milan Ćirić kaže da je u BiH ogromna potražnja za jagnjećim mesom, te da je uvoz na crnom tržištu zasigurno premašio još dodatnih desetak miliona KM.
– Domaća proizvodnja ne može podmiriti ni 20-30 odsto tržišta, tako da nemamo šta izvoziti. Poznati restorani u Jablanici, u sezoni, odnosno od 1. maja do 1. oktobra imaju dnevni promet oko 500 jagnjadi. Uvoze sa svih strana, ponajviše iz Rumunije i Moldavije, ali i Srbije – rekao je Ćirić, koji na farmi u Gradišci ima 200 grla ovaca.
On navodi da je proizvodnja u ovom sektoru izuzetno teška, uprkos činjenici što kupaca ne manjka.
– Subvencije su zanemarive u odnosu na okružnje i iznose 24 marke po grlu, a posao je izuzetno težak. Mora se raditi 365 dana u godini, nemaš ni slave, ni svadbe, ni godišnjeg jer stalno moraš biti uz stoku, a radne snage nema – kaže Ćirić.
Mladi neće u čobane, pa se proizvodnja iz godine u godinu samnjuje i gasi, a nomadsko stočarstvo, karakteristično za uzgoj ovaca, izumire.
–Po statistici u Srpskoj ima oko 550.000 grla ovaca i koza, ali to ni izbliza nije tako, ako ima i 300.000, to je odlično. Prije tri godine smo u Knežici, koja je čuvena po pijaci ovaca, tovarili jagnjad. Kupac je tražio 700, a otkupio je 600, dok lani nije bilo više od 250 ovaca, što pokazuje smanjenu proizvodnju – kazao je Ćirić, prenosi Glas Srpske.
Šta će nam traktori!
Mišo Maljčić kaže da i dalje niko u Srpskoj nema ideju za oporavak svinjarskog sektora koji je uništila afrička kuga.
– I dalje nismo imali sastanak sa resornim ministrom, čekamo raspodjelu agrarnog budžeta. Imamo informaciju da ćemo dobiti nešto više od sedam miliona KM, što je malo, ako se uzme u obzir da planiraju dati 21 milion maraka za kupovinu traktora. Šta će nam traktori, kad nema proizvodnje – pita se Maljčić.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu