Neki su tu vidjeli svoju priliku pa su došli na ideju da šalju djecu kao pakete, i to im je prolazilo, piše 24sata.hr.
Prvo dijete poslato je poštom samo nekoliko dana nakon što je usluga postala dostupna. Ime dječaka nije poznato, ali zna se da je bio dijete gospodina i gospođe Beagle iz Glen Estea.
Dječak je bio vrlo malen, težio je nešto manje od pet kilograma, pa su roditelji trošak poštarine platili 15 centi. Mališan je transportovan do svoje bake koja je živjela oko kilometar i po dalje. Nosio ga je poštar Vernon Litl.
Novinari tog doba odmah su se raspisali o tome. U digitalizovanoj verziji članka objavljenog u Njujork tajmsu iz 1913. godine piše ovako: ‘Dječak je bio dobro zamotan i spreman za slanje kada ga je poštar preuzeo. G. Lytle je dječaka sigurno dostavio na adresu navedenu na priloženoj kartici, dječakovoj baki, gospođi Louis Beagle, koja živi oko kilometar deleko.
Mailbox History -St. Louis, Missouri Mail StreetcarDescription: This U.S. mail streetcar, owned and operated…
Posted by Architectural Mailboxes LLC on Monday, March 18, 2013
Kako je ovaj slučaj završio u novinama pa su i drugi krenuli slati djecu poštom. Većinom se radilo o slanju mališana bakama i dekama u ruralna područja zemlje.
Nekoliko dana nakon što se pisalo o dječaku, kao paket je poslata i djevojčica iz Pensilvanije koju je poštar Džejms Bajerli odnio kod rodbine, stigla je istog dana u poslijepodnevnim satima. Trošak dostave bio je oko 45 centi.
Slanje djece nije se događalo svakodnevno, ali bilo ih je. Najduža ruta koju je dete ikad proputovalo pomoću ‘Parcel Posta’ dokumentovana je 1915. godine. Djevojčicu je majka poslala iz Pensakole na Floridi – u Virdžiniju, gdje ju je dočekao otac.
Djevojčica se zvala Edna Nff, a kao paket je proputovala oko 1150 kilometara i to poštanskim vozom. Težila je malo ispod granice od 22 kilograma pa je cijena slanja za nju iznosila 15 centi.
Najpoznatiji zabilježeni slučaj je priča o Šarlot Mej Pierstorf koja je, takođe, poslata vozom u kuću bake i djeda, oko 120 kilometara dalje od mjesta gdje je živjela. Bilo je to 19. februara 1914. godine. Šarlot je tada imala nepunih šest godina, a roditelji su platiti 53 centa za poštanske markice kako bi je poslati.
Njen je slučaj kasnije opisan u dječjoj knjizi “Poslati Mej”, autora Mikela O Tanela, koja se i danas može kupiti.
Da sad ne biste pogrešno shvatili, djeca nisu bila poslata upakovana u velike papire ili kutije i nisu ih ubacivali u vagone s drugom poštom. Povjereni su prevoznicima.
Međutim, slučaj Šarlot Mej zabrinuo je tadašnjeg čelnika Američke pošte pa je zabranio slanje ljudi poštom. Ipak, kao što pokazuje slučaj malene Edne Nef, koji se odigrao godinu dana kasnije, djeca su i nakon zabrane putovala na taj način.
Razlog tome je bila vrlo niska cijena slanja paketa, a izuzetno visoka za putovanje vozom na klasičan način – to je znao biti trošak u visini dnevnice roditelja. Slanje djece poštom pokazivalo je koliko su ljudi u to doba imali poverenja u tu službu i njihove radnike, prenos 24sata.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu