Razlog su sami apstinenti sa svojim tvrdim uvjerenjem da su svi isti, ali i i političke partije, na prvom mjestu opozicione, koje se nisu baš mnogo trudile da ih ubijede u suprotno.
Proteklih mjesec dana oba politička bloka su vodila klasičnu, poprilično prevaziđenu, predizbornu kampanju u kojoj su se obraćali uglavnom svojim biračima. Na tribinama su ubjeđivali već ubijeđene. Glasači koji bi mogli da prevagnu ne idu na takve skupove, ne gledaju izlizane predizborne spotove i TV hronike.
Ako je koji kandidat i ponudio konkretan program oporavka RS, on se nije čuo od negativne strane kampanje lažnih portala, izmišljenih vijesti, političkog pljuvanja. Nova lica su zasjenile stare face, zloupotreba državnih resursa u kampanji postala je brutalna, sirotinja nije imala para da se politički reklamira.
Ako dođe do promjene vlasti u RS, neće to biti zbog toga što se opozicija nametnula kao mnogo bolji izbor, već zbog toga što se narod zasitio ove vlasti, što je počeo da njoj pripisuje sve loše u društvu, pa i ono za šta objektivno nije kriva.
Pitanje je samo da li je narod sposoban da se odupre izmišljenim teorijama o obojenim revolicijama i da shvati da Srpska nije jedna partija, a još manje jedan političar.
Isto tako, eventualna pobjeda opozicije nije nikakav znak da će u Republici odjednom da poteče med i mlijeko. Toliko toga moramo da popravimo da nema vremena ni za kakvo slavlje.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu