Zbog niskih temperatura u februaru i martu došlo je i do povećanja troškova grijanja plastenika. Međutim, iskusni povrtari navode da su i pored tih problema uspjeli da proizvodu kvalitetan rod.
Porodica Lazić iz Trnjaka kod Bijeljine počela je sa berbom krastavaca prije nekoliko dana. U sedam plastenika, površine 3.000 kvadratnih metara, Lazići proizvode povrće tokom cijele godine.
Nakon proizvodnje špinata, čija je cijena bila manja nego prošle godine, ali se zbog malih ulaganja isplatila, u plastenike su na 2.200 metara kvadratnih zasadili krastavac.
Žikica Lazić kaže da, iako je godina teška za proizvodnju, očekuje od 45 do 50 tona krastavaca.
Rod nije kao prošle godine, ali je dobra berba u odnosu na to kakva je godina. U prošloj sezoni sam na krastavcu prošao odlično. Bilo je malo problema na poznom paradajzu, ali opet smo bili u plusu. Isplativa je ova proizvodnja sada, a u sezoni kada svima pristignu, krastavci budu mnogo jeftini – kaže Lazić.
Priča da je ove godine i dosta potrošio na ogrev i da je za zagrijavanje plastenika potrošio 150 metara drva te da će mu trebati još 50 od 60 metara drva. Navodi da je prošle godine potrošio duplo manje.
– Februar i mart su bili hladniji, a mi smo već rasad iznjeli u plastenike. Produžena zima stvara dodatne troškove. Mora se ložiti cijelu noć. Sve ćemo sabrati na kraju i vidjeti imamo li računicu i dalje grijati ili mjenjati kulturu – kaže Lazić.
Krastavac prodaju Lazići na zelenoj pijaci, jer na kvantašku još ne dolaze nakupaci. Cijena je dobra, 3,5 KM po kilogramu, ali u prvoj berbi su mali prinosi. Tek za mjesec može se očekivati bogat rod, ali tada će i cijena biti niža.
– Konkurencija je velika, kupaca malo, ali se proda. Ne isplati nam se davati jeftino, jer smo uložili mnogo. Kasnije cijena bude niža, ali mi na količinu imamo dobit. Kad vrećicu od 10 kilograma prodajem za tri KM onda imam računicu. Dok se plate radnici, prihrana, hemija, ostane malo zarade krastavac držimo u plastenicima do početka jula, a onda sadimo papriku i paradajz – priča ovaj semberski povrtar.
Prije sedam godina Žikica Lazić je napustio preduzeće u kojem je radio i posvetio se proizvodnji povrća. Sa suprugom Petrom podigao je sedam plastenika, a proizvode i na otvorenom polju. Svi osim najmlađeg člana ove petočlane porodice angažovani su u proizvodnji.
– Sve što imamo stekli smo od ovih plastenika. Kupili smo freze i mašine koje trebaju za obradu. Može se stići sve – kaže Lazić.
Dobrom organizacijom ova skladna porodica postiže sve bez većih problema.
Žikicina supruga Petra brine o troje djece, a osim poslova u kući, stigne i u plastenik.
– Nismo se mogli zaposliti. Sa ovim poslom možemo solidno da živimo. Svako ima svoje obaveze i uspjevamo sve da uskladimo – kaže ova domaćica.
Za „EuroBlic“ mala Anđela (10) priča da kada nije u školi sa roditeljima provodi u plasteniku.
– Sijem krastavac i papriku, pikiram biljke i berem rod. Teško je kad je mnogo vruće, ali ja volim da pomažem – kaže djevojčica.
Povrće iz Italije i Turske
Na bijeljinskoj zelenoj i kvantaškoj pijaci, kao i ostalim pijacama u RS, u zimskim mjesecima prodaje se povrće proizvedeno u Italiji, Španiji, Tunisu, Turskoj. Iako je u zimskom periodu potrebno zagrijavati plastenike što ovu proizvodnju poskupljuje, sve više domaćih povrtara proizvodi tokom cijele godine. U plastenicima se mogu ostvariti četiri proizvodnje, a na malim površinama dobro zaraditi.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu