Onima koji se dokopaju Srbije, dok čekaju zeleno svjetlo ka “obećanim zemljama”, Njemačkoj, Francuskoj, Italiji, Norveškoj kratkotrajan dom čine beogradski parkovi, ponajviše oko Beogradske autobuske stanice i Ekonomskog fakulteta, obrenovački prihvatni centar, kao i hosteli za one koji imaju više novca i sreće.
Beograđani koje je put nanio u ovaj dio prestonice, imali su prilike proteklih nedjelja da vide da je migranata znatno više nego prije nekoliko mjeseci, pa čak i prošlih godina. Uostalom, možete ih primejtiti i u samom centru grada, u Knez Mihailovoj, po klupicama na tek renoviranom Trgu republike… Kako kažu građani, u prilično velikom broju se mogu vidjeti i na šetalištu kraj Save, sa obje strane rijeke.
Novi talas
Prije 25 dana došla je nova grupa migranata. Podijeljeni su u manje ili veće grupe, zavisno od zemlje iz koje dolaze.
Glavni razlog za njihovu emigraciju bio taj što ne pripadaju čistoj muslimanskoj vjeri, pa su zbog straha od islamista morali da emigriraju.
Mi smo jezidi. Naša vjera je mješavina hrišćanske, islamske, zoroastrizma i judaizma. Islamisti nas ne vole i u ranijoj istoriji vršili su genocide nad našim narodom. Iz straha da se to ne ponovi, morali smo da pobjegnemo – rekla je grupica migranata.
Problem sa kojim se ovaj narod susreće jeste slabo poznavanje engleskog jezika. Ženskoj populaciji njemački bolje ide, a upravo je i to zemlja do koje bi voljeli da stignu.
Mađarska i Rumunija
Grupa Somalijaca, je prešla još veći dio puta za boljim sutra. Želje su im nešto skromnije, a poznavanje engleskog jezika bolje od prijatelja koji su sjedili naspram njih.
– Trenutno smo smješteni u Obrenovcu. Voljeli bismo da se skućimo u Mađarskoj ili Rumuniji. Prezadovoljni smo uslovima koji su nas ovdje dočekali i neizmjerno smo zahvalni Srbiji – rekao je jedan od momaka, dok drugi dobacuje da “on ipak sanja o Italiji”.
Soba na starom peronu
Iako su stigli u isto vrijeme, svoje ognjište pod vedrim nebom, Avganistanci su našli kod bivše Glavne željezničke stanice. Kako je zbog radova sve ograđeno, prolaz do njih bilo je teško pronaći. Preskačući ostatke nekadašnje pruge, nailazite na njihove skromne, peronske “sobe”.
Duž perona postavljeni su improvizovani kreveti, napravljeni od skromne prostirke i ograđeni drvenim panjevima, koji su nekada činili željezničku prugu. Ljubazni, nasmijani i željni priče.
Kako kaže jedan od njih, želja mu je da ode kod tate i brata u Englesku, a volio bi da se školuje za informatičara.
– Voljeli bismo da odemo u Francusku, tamo nas prihvataju – govore.
Karta sreće 4.000 do 12.000 evra
Kako kažu, da bi nastavili svoj put dalje, potrebno im je minimum 4.000 evra, a ta cijena raste čak i do 12.000 evropskih novčanica. Stoga, odabir krijumčara koji bi ih prevezao do željene destinacije, može trajati i mjesecima. A obostrano povjerenje nikada nije zagarantovano.
Na pitanje odakle im toliki novac, kažu da su iz bogate zemlje, ali da je to jedino što od iste i imaju.
Dnevno dođe 150 migranata u Srbiju
O broju migranata koji se trenutno nalaze u Beogradu, ali i cijeloj Srbiji, juče su na TV Prva razgovarali Ivan Gerginov, pomoćnik komesara Komesarijata za izbjeglice i Radoš Đurović, direktor Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.
– Dnevno u prosjeku uđe 150 migranata, a izađe 170. Niko od tih ljudi ne želi da ostane. Od 2017. do danas broj migranata u Srbiji je konstantan između 2.800 i 3.800, danas ih je 3.380. Trenutno ih je nešto više zbog hladnog vremena, čvrstog držanja hrvatske i mađarske granice, a neko ostane bez para, neko se razboli – rekao je Gerginov.
On je objelodanio da država ima tri plana, a da se trenutno sprovodi – prvi.
– Istina je da ih ima oko autobuske stanice u Beogradu, negdje između 150 i 200. Ali tako je samo dok ne otopli – dodao je Gerginov.
Radoš Đurović, međutim, ima neke druge brojke…
– Kod nas je povećan broj ulazaka migranata, u posljednja tri-četiri mjeseca imamo dnevno po 100-150 ulazaka iz Makedonije, pa Kosova, Crne Gore, ulaze iz svih pravaca. Na prostoru oko autobuske stanice u Beogradu ih je svakog dana između 350 i 400. Situacija nije dramatična ali je ozbiljna, ne bi smjeli da budu duž granice ili u parkovima već u centrima – tvrdi prvi čovjek Centra za zaštitu i pomoć tražiocima azila.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu