Ovim riječima je Petko Rankić, potpredsjednik Narodne skupštine RS, odbrusio novinaru. Novinar ga je pitao da li je možda razlog njegovog sukoba s predsjednikom NSRS, Nenadom Stevandićem, spekulacija da mu sin vozi službenu “škodu” u vlasništvu Narodne skupštine RS.
Taman da mu sin ima deset automobila i da je svaki zaradio svojim rukama, ovakva rečenica ne bi trebalo nikada da završi u javnom prostoru. Rankić je pokazao bahatost i ponašanje koje nije primjereno narodnom poslaniku koji je direktan mandat dobio od naroda. Nažalost, Rankić nije usamljen slučaj političara koji pokazuje odrođenost od života vlastitog naroda.
Da ovo nije tačno imali bismo situaciju u kojoj narodni poslanici, koji prave frku oko troškova reprezentacije, javno traže posebne sjednice o sve lošijem životnom standardu građana usljed inflacije. Koliko puta je NSRS razmatrala pitanje inflacije, koja je na kraju prošle godine premašila stopu od 15 odsto? Koji narodni poslanik se zanimao javno kako žive ljudi koji su mu povjerili mandat, a mnogi od njih su u NSRS nekoliko mandata zaredom? Nijednom i nijedan. Koliko njih se zanima za institucionalna rješenja nedostatka radne snage? Koliko njih se zanima za iskreno rješenje bilo kojeg problema? Možda ih ima, ali se ne čuju.
Da nije tako narodni poslanici bi već zatražili detaljnu informaciju o odluci Arbitražnog suda iz Beograda po kojoj RiTE “Ugljevik” mora da plati 67 miliona evra slovenačkoj Elektroprivredi i da im ubuduće isporučuje trećinu proizvedene električne energije. Da su se zanimali, vidjeli bi da će ERS ostati bez viškova električne energije za prodaju na slobodnom tržištu. Ne zanima ih i da li će za domaće konzumente ostati dovoljno struje ili će se morati nabavljati.
Da nije tužno, situacija bi se najbolje mogla opisati adaptiranom verzijom citata iz Top liste nadrealista : “Oni imaju voz, a mi se po trojica guramo u taksiju”.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu