Banjaluka

OSMORO U 35 KVADRATA Kalabići žive u potkrovlju, a 4 dječaka imaju SAMO JEDNU ŽELJU

Višečlana porodica Kalabić iz Banjaluke godinama čeka da im nadležni u Gradskoj upravi ispune dato obećanje i konačno im pomognu da dobiju toliko željeni skromni dom.

OSMORO U 35 KVADRATA Kalabići žive u potkrovlju, a 4 dječaka imaju SAMO JEDNU ŽELJU
FOTO: GORAN ŠURLAN/RAS SRBIJA

Nisu Kalabići porodica koja moli, naprotiv, svakodnevno se bore da četvoro maloljetne djece izvedu na pravi put.

Majka Tanja Kalabić je, inače, profesor srpskog jezika i književnosti, ali iako se prijavila na 100 konkursa nije prošla ni na jednom. Ne zamjera, već nastavlja da se bori. Slobodno vrijeme koristi kako bi se izborila da četvorica sinova, Nikolaj, Stefan, Njegoš i Lazar, imaju osnovne potrebe.

Kalabići su trenutno smješteni u potkrovlju zgrade u banjalučkom naselju Nova Varoš. U 35 kvadrata živi Tanja sa četvoricom sinova, suprugom Miroslavom, te majkom i ocem Mlađenkom i Stojanom.

Stara narodna glasi, gdje djeca nisu bijesna, ni kuća nije tijesna, i to je upravo vodilja ove porodice.

Ne treba im puno

Dok neki ne znaju šta će od imovine koju su stekli na ovaj ili onaj način, Kalabići čekaju dan kada će im neko pomoći u životnoj borbi da steknu krov nad glavom. A ne treba im puno.

Dan mi prolazi trčeći za dječacima. Kada ne učimo, onda se igramo napolju. Bilo bi mnogo bolje kada bismo imali svoj krov nad glavom. Obećavali su nam pomoć, ali od toga za sada nema ništa – priča ponosna majka četvorice sinova.

Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija

Otac Miroslav jedini radi, i to u jednom tržnom centru na području Banjaluke. Sa platom od 500 i kusur maraka na računu jedva sklapa kraj s krajem, ali ga ipak sklapa.

– Pomažu mi ljudi. Među njima su i moji poslodavci, pa nekako uspijemo da se izborimo mjesec za mjesecom – priča skromni Miroslav, iako zna da dječaci rastu i da su potrebe sve veće.

Obećanja

Dodaje kako ih mnogi posjete, posebno u vrijeme izbora. Tako je prije nekoliko godina povjerovao jednom obećanju pa se zaletio u projekat koji je mislio da će mu riješiti stambeni problem.

– Bilo je obećanje da mi kupimo plac, pa da će nam pomoći da izgradimo kuću. Podigao sam kredit koji i danas otplaćujem, kupio taj plac, ali niko se više nije javljao – prisjetio se Miroslav dodavši kako ipak ne gubi nadu da među onima u Gradskoj upravi Banjaluka ima dobrih ljudi koji mu mogu pomoći.

Ponosni djed i bivši borac Vojske Republike Srpske Stojan Babić kaže kako trenutnu situaciju u kojoj žive ne smatra životom.

– Nas osmoro je u 35 kvadrata. Pitaju me ljudi kako spavamo uopšte. Odgovorim im da spavamo na smjenu – kroz ironičan smijeh priča deka Stojan.

Spavaju u jednom krevetu

Borio se, kaže, u ratnim godinama na strani Vojske Republike Srpske, ali se sada osjeća izdanim.

– Uvijek sam živio skromno i trudio sam se da drugima ne smetam. Sjećam se kada je kćerka učila, kopirali smo knjige, i to na onaj manji povez kako bi bilo što jeftinije. Eto, ona je danas profesor srpskog jezika, ali nezaposlena – kaže Stojan.

Ponosni deka jedan je od rijetkih koji, i pored svega kroz šta prolaze njegovi najmiliji u životu, savjetuje da se ne treba napuštati rodna gruda.

– Nisam od onih koji podržavaju da mladi odlaze, jer mislim da u tuđini nije bolje – kaže Stojan.

Višečlana porodica, Tanja i Miroslav sa četvoricom sinova spavaju u jednoj sobici i na jednom krevetu. Međutim, djeca rastu i vrijeme je da se ovoj poštenoj porodici pomogne.

Podrška udruženja

Jovan Radovanović, predsednik Udruženja porodica sa četvoro i više djece izjavio je da porodica Kalabić treba biti smještena u jedan od praznih stanova na području Banjaluke.

– Non stop pričam i tražim nastavak stambenog zbrinjavanja porodica sa četvoro i više djece. Toliko praznih stanova ima u Banjaluci i Kalabići trebaju biti smješteni u jedan od njih- izjavio je Radovanović.