Korona i zatvaranje granica samo privremeno su zaustavile masovni odlazak radnika u zapadne zemlje; čim su mjere popustile, ljudi su nastavili da zovu agencije i oglase kako bi se što prije dočepali „obećane zemlje“. Niko ne spori da se tamo radi udarnički, mnogi kreću bukvalno od nule, od najmanje plaćenih zanimanja, ali glavna motivacija ljudima je što će za svoj trud vremenom biti nagrađeni i unaprijeđeni. Kod nas za dvije godine rintanja niste odmakli dalje od početka.
Svako ide tamo gdje mu je bolje i gdje su veća primanja, što je opravdano, smatraju u Sindikatu zdravstva. I drugi granski sindikati prognoziraju da nam opet slijedi odliv zaposlenih, koje u tom naumu nije zaustavilo ni nedavno povećanje plate.
Dodatnih 20 ili 50 maraka ni blizu nije dovoljno da nagradi radnike kojima su mnoga prava narušena. Teško da je iko i mogao verovati kako će taj novac umiriti nezadovoljnu svetinu. Vlast i poslodavci nikako da shvate, ili neće da shvate, da je uporedo s dobrom platom zaposlenima jednako važan ambijent u kojem rade i uređen društveni sistem, gdje prednost neće imati onaj sa boljom vezom i partijskom knjižicom.
Dok gradnja nekretnina cvjeta, građevinski radnici imaju najniže plate u Srpskoj, manje čak i od „zanimanja“ 21. vijeka – stranačkih botova koji mjesečno znaju zaraditi i po 800 KM ako po društvenim mrežama revnosno hvale svog vođu.
Verujte, nije lako ljudima da odluče spakovati kofere u jednom pravcu; mnogo gorčine mora se nakupiti u vama da zauvijek riješite ostaviti svoje roditelje, rodbinu, prijatelje.
Stravično je čuti da je za četiri godine Srpska siromašnija za čak 10.635 učenika. To je, narode, cijela jedna generacija, isto kao da nam se za 12 mjeseci nije rodila nijedna beba.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu