Odlazak radnika iz Srpske gorući je problem sa kojim se suočavamo i kojim se država što prije mora pozabaviti.
Pravo na dostojanstven život i rad nije samo visine plate, nego su to uslovi na radu, poštovanje i uvažavanje radnika, te slobodno ostvarivanje svih prava i sloboda bez diskriminacije, uznemiravanja i zlostavljanja na radnom mjestu….
Vozači, varioci, fasaderi, zidari, bravari, armirači, elektromonteri i građevinski radnici i dalje su oni čija zanimanja "otvaraju vrata" Slovenije radnicima iz Bosne i Hercegovine, a za samo dva mjeseca ove godine u ovoj evropskoj zemlji za radnike iz BiH izdate su 2.142 radne dozvole.
Slovenija i Hrvatska su među najpoželjnijim destinacijama za rad među radnicima iz Bosne i Hercegovine, pokazuje najnovije istraživanje portala MojPosao.ba.
Prema podacima zavoda i službi zapošljavanja u Bosni i Hercegovini sa 31. januarom 2024. godine na evidencijama je prijavljeno 340.561 nezaposlena osoba. S druge strane, nedostaje radnika za razvoj ekonomije u BiH.
Predsjednik Unije poslodavaca RS Zoran Škrebić rekao je da je problem trebinjske regije značajan dnevni odliv radne snage prema Dubrovniku, na čemu se mora raditi.
Posao u zemljama Evrope, tačnije Njemačkoj i Sloveniji, tokom protekle godine posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine pronašlo je 13.490 radnika, odnosno svakog dana "trbuhom za kruhom" otišlo je njih više od 35.
Od kada su početkom prošlog mjeseca u Njemačkoj na snagu stupile promjene zakona o useljavanju kvalifikovanih radnika, kojima se postepeno smanjuju birokratske barijere, a uslovi za ulazak postaju znatno fleksibilniji, sve se više postavlja pitanje hoće li to izazvati masovni odliv radne snage iz BiH.
Ko je htio da radi, otišao je odavde. Ova rečenica mladog čovjeka iz Banjaluke koji već godinama baušteliše po Njemačkoj odzvanja u ušima.
Da li masovni egzodus radnika iz BiH i hronični manjak radne snage, može doprinijeti rastu plata? Koliko su realne priče o uvozu radne snage? I kakav je dogovor vodećih sindikata na ovakvu situaciju? Ovo su pitanja, sa kojima radnička klasa dočekuje 1. maj, Međunarodni praznik rada.
Ako nećeš ti da radiš za tu platu, ima ko hoće... Ako ti se ne sviđaju uslovi rada u ovom preduzeću, vrata su tamo.
Kako je krenulo, ostaće zemlja i bez majstora. Izumrijeće zanati kao dinosaurusi. One koji ostanu plaćaćemo suvim zlatom.
U Njemačku i Sloveniju ove godine je preko Agencije za rad i zapošljavanje BiH otišlo ukupno 12.720 radnika, odnosno nešto više nego lani, kada je zaposlenje u ovim državama pronašlo ukupno 12.239 naših građana.
Radnici iz BiH masovno bježe u inostranstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće malih plata i loših uslova rada.
Na gradilištima se sve češće čuje turski jezik. U prodavnicama i marketima morate da se okrećete oko sebe da biste dozvali radnika, ako trebate pomoć. Ugostitelji su na mukama jer konobara nema. Naši radnici, iz koje god branše da su, traže petama vjetra u potrazi za boljim platama i uslovima, a radne dozvole izdajemo strancima.
Priča o odlasku iz BiH u inostranstvo, zbog mnogih razloga, odveć je poznata. Isto tako, nije novost da se određeni broj građana odriče državljanstva svoje domovine - a u BiH su od početka ove godine to uradile 1.354 osobe.
Kako i zašto je Republika Srpska ostala bez radnika pitanje je koje se gotovo svakodnevno postavlja.
Iz BiH je prošle godine samo u Sloveniju i Njemačku otišlo najmanje 20.000 radnika. U Sloveniji se žale da se njihovo tržište rada ubrzano prazni, jer Slovenci za poslom odlaze u razvijenije države EU. Istovremeno, u BiH je 2021. zaposleno više od 2.700 stranih radnika, uglavnom iz Srbije i Turske.
Ugostitelji iz Banjaluke su u ozbiljnom problemu, jer konobari i barmeni odlaze da rade u Crnu Goru i Hrvatsku. U gradu fali i trgovaca, a nema dovoljno ni radnika za najjednostavnije poslove.
Upravo sam prošao pored gradilišta i čuo radnike koji pričaju na arapskom. Nije problem, nego sam se iznenadio.
