Posao u zemljama Evrope, tačnije Njemačkoj i Sloveniji, tokom protekle godine posredstvom Agencije za rad i zapošljavanje Bosne i Hercegovine pronašlo je 13.490 radnika, odnosno svakog dana "trbuhom za kruhom" otišlo je njih više od 35.
Od kada su početkom prošlog mjeseca u Njemačkoj na snagu stupile promjene zakona o useljavanju kvalifikovanih radnika, kojima se postepeno smanjuju birokratske barijere, a uslovi za ulazak postaju znatno fleksibilniji, sve se više postavlja pitanje hoće li to izazvati masovni odliv radne snage iz BiH.
Ko je htio da radi, otišao je odavde. Ova rečenica mladog čovjeka iz Banjaluke koji već godinama baušteliše po Njemačkoj odzvanja u ušima.
Da li masovni egzodus radnika iz BiH i hronični manjak radne snage, može doprinijeti rastu plata? Koliko su realne priče o uvozu radne snage? I kakav je dogovor vodećih sindikata na ovakvu situaciju? Ovo su pitanja, sa kojima radnička klasa dočekuje 1. maj, Međunarodni praznik rada.
Ako nećeš ti da radiš za tu platu, ima ko hoće... Ako ti se ne sviđaju uslovi rada u ovom preduzeću, vrata su tamo.
Kako je krenulo, ostaće zemlja i bez majstora. Izumrijeće zanati kao dinosaurusi. One koji ostanu plaćaćemo suvim zlatom.
U Njemačku i Sloveniju ove godine je preko Agencije za rad i zapošljavanje BiH otišlo ukupno 12.720 radnika, odnosno nešto više nego lani, kada je zaposlenje u ovim državama pronašlo ukupno 12.239 naših građana.
Radnici iz BiH masovno bježe u inostranstvo, i to najčešće zbog ponižavajuće malih plata i loših uslova rada.
Na gradilištima se sve češće čuje turski jezik. U prodavnicama i marketima morate da se okrećete oko sebe da biste dozvali radnika, ako trebate pomoć. Ugostitelji su na mukama jer konobara nema. Naši radnici, iz koje god branše da su, traže petama vjetra u potrazi za boljim platama i uslovima, a radne dozvole izdajemo strancima.
Priča o odlasku iz BiH u inostranstvo, zbog mnogih razloga, odveć je poznata. Isto tako, nije novost da se određeni broj građana odriče državljanstva svoje domovine - a u BiH su od početka ove godine to uradile 1.354 osobe.
Kako i zašto je Republika Srpska ostala bez radnika pitanje je koje se gotovo svakodnevno postavlja.
Iz BiH je prošle godine samo u Sloveniju i Njemačku otišlo najmanje 20.000 radnika. U Sloveniji se žale da se njihovo tržište rada ubrzano prazni, jer Slovenci za poslom odlaze u razvijenije države EU. Istovremeno, u BiH je 2021. zaposleno više od 2.700 stranih radnika, uglavnom iz Srbije i Turske.
Ugostitelji iz Banjaluke su u ozbiljnom problemu, jer konobari i barmeni odlaze da rade u Crnu Goru i Hrvatsku. U gradu fali i trgovaca, a nema dovoljno ni radnika za najjednostavnije poslove.
Upravo sam prošao pored gradilišta i čuo radnike koji pričaju na arapskom. Nije problem, nego sam se iznenadio.
Godinama je narod odlazio zbog malih plata i manjka posla i sad smo došli do toga da nemamo radnika. Moramo ih uvoziti.
Za pristojan život četvoročlane porodice u Republici Srpskoj, bez bilo kakvog luksuzurinja, potrebno je da dva člana mjesečno u prosjeku zarade po 1.300 KM, pokazuje računica Saveza sindikata RS.
Čim je pandemija korone malo popustila, eksplodirali su dobro znani problemi koji nas godinama urušavaju. Sve manje je novorođene djece, manje prvačića, muči nas manjak posla, male plate i na koncu, ili na početku svega, iseljavanje građana u inostranstvo.
Popuštanjem epidemioloških mjera i normalizacijom stanja u sektoru privrede, poljoprivrede i uslužnih djelatnosti u lijevčanskim mjestima, naročito Gradiški, Laktašima i Srpcu, evidentan je problem manjka radnika različitih profila.
Odlaskom 300.000 radno sposobnog stanovništva na zapad, u Hrvatskoj se za dva mjeseca udvostručio broj penzionera koji su radno angažovani, a taj trend se polako “preliva” i na Srbiju.
Imaš zanat ili diplomu, imaš poslodavca – i možeš da dođeš u Njemačku. Tako bi trebalo da izgleda zakon od sljedeće godine. Dok se privrednici raduju, politička debata u Bundestagu o ovoj temi je usijana.