Čuvši kako neko cvilil iz ruševina jedne kuće, počeo je da kopa golim rukama i u jednom trenutku ugledao preplašeno štene.
Uzeo ga je o odnio u logor. Maloj ženki je dao ime Beri i postali su nerazdvojni: spavali su u istoj sobi, zajedno vježbali, Beri ga je pratila u stopu.
Zahvaljujući njoj sam ostao normalan. U ratu lako možeš da poludiš, a pas je najbolje sredstvo protiv toga. Sve što žele je da budu u tvojoj blizini i uvijek te natjeraju da se nasmiješ – kaže Šon.
Poslije nekoliko sedmica Šonova jedinica povučena iz Sirije, ali psa nije mogao da povede, jer nije imao neophodna dokumenta. Teška srca se vratio u Englesku, ali je tamo preduzeo sve što je mogao da ga dovede.
Stupio je u vezu s organizacijom za zaštitu životinja koja se bavi neobičnim slučajevima i prikupio novac za transport. Humanitarci su prebacili psa u Irak, a zatim u Jordan, gdje je dvja mjeseca bio u karantinu. Šon se bojao da neće preživjeti stres, ili da ga neće prepoznati.
Onda je najzad došao dan kada je Beri stigla u Pariz. Šon je kolima prešao 500 kilometara da bi došao po nju.
– Čim me je vidjela, bacila se na leđa da bih je češkao. Iako je mnogo porasla, i dalje je moj pas – kaže on.
Danas živi kod Šona u Eseksu.
– Čovjek bi rekao da sam joj spasao život, ali je zapravo ona spasla mene – kaže on, piše Blic.
(bild.de / M.A.)
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu