Naime, Eleonora Lombardi je iz Monetsilvana došla u Svilojevo, u okolini Sombora. Ona sada tu sa porodicom gaji krave, muze koze, prodaje sir. A zbog slobode koju je osjetila u Srbiji i zbog zdravog života, kako kaže, nije se premišljala da li će ostati.
Zaljubila se u salaše
Za početak, Eleonora priča kako se uopšte našla u jednom malom vojvođanskom mjestu.
– Dok sam još živjela u Italiji, nekako slučajno sam naletjela preko interneta na Vojvodinu, posebno Sombor i okolinu. Bila je to ljubav na prvi pogled, odmah sam osjetila da će to biti moje mjesto. Dolazila sam par puta tu turistički da vidim svojim očima i uživo mi je bilo sve još ljepše, tako da sam odlučila da se doselim ovdje. Nisam se premišljala nijednom – kaže Eleonora, koja u Svilojevu živi već šest godina.
Prvo se preselila u Sombor, gdje je živjela sama. Tu je upoznala puno ljudi i, kako kaže, od početka imala osjećaj da je našla svoj dom.
– Jako me je fascinirao taj stari salaški život i znala sam da ću se jednog dana preseliti na selo negdje u okolini Sombora. I takva je bila sudbina jer sam onda upoznala sadašnjeg muža koji je sa sela i porodično se uvijek bavio poljoprivredom i životinjama. Poslije nekog vremena sam se preselila kod njega i lijepo sam se snašla u tom svijetu. U početku mi je sve bilo novo, puno stvari je trebalo naučiti i puno i dalje učim stalno. Ako se duboko zagledam u sebe, mogu reći da me je ovdje doveo jedan san: o slobodnom životu – objasnila je ona.
Kaže, slobodan život ovdje još postoji, barem u takvim manjim sredinama. Na Zapadu je to već jako teško, i zbog sistema, i zbog mentaliteta ljudi.
– Uglavnom svi samo rade za pare, a sistem hrani to i poklanja iluziju slobode jer mogu ići na more dvije nedjelje godišnje. Meni nije sloboda u tome, meni je sloboda u samostalnom životu, ako ne zavisim ni od koga, ako znam da sama u balansu sa prirodom proizvodim sebi i svojoj porodici hranu i sve što treba za život. Samo onda sam slobodna. Nisam svakako ni ja još potpuno slobodna jer biti 100 odsto samostalan je jako teško u tom svijetu, ali svakako pokušavam da to budem koliko je moguće – rekla je Eleonora.
U Italiji nije tako savršeno kako se misli
Eleonora je svjesna da je Italija san mnogima odavde, ali kaže da tamo nije sve sjajno kako izgleda.
– Nekome se taj svijet i stil dopadaju, meni nikako. Otkad živim u Srbiji, bila sam ukupno samo par puta u Italiji i osjetila sam se tamo kao stranac. Samo sam jedva čekala da se vratim tu gdje sam našla svoj mir i balans – bila je iskrena.
I kako sada poslije svega izgleda jedan njen dan?
– Još smo u početnoj fazi, kupili smo životinje kad nam se rodila beba i još se to sve formira polako. Imamo koze, krave, ovce, konje, kokoške i puno pasa. Trenutno proizvodimo uglavnom kozji sir i jaja, a pravim i domaće čajeve, domaće jabukovo sirće, nešto od prirodne kozmetike… Ako bog da, biće i kravljeg sira – ispričala je Eleonora.
Sireve pravi po italijanskim receptima
Sireve Eleonora pravi po italijanskim receptima, nabavila je opremu iz Italije i naučila neke tradicionalne procedure.
– Naši dani su jako zgusnuti, pogotovo pored malog djeteta. Ja muzem koze dva puta dnevno, ujutro i predveče, pravim sir skoro svaki dan, kuća i kuhinja isto zahtjevaju stalno puno posla. Muzem koze isključivo ručno jer je to sasvim drugačije nego muzilicom. Svaki dan gradimo zajedno poseban odnos ja i one, jako ih volim i meni je taj odnos sa njima najbitniji – rekla je ona.
Kaže da put kojim je pošla njena porodica nije najlakši, ali se jako trude da svi budu srećni – i oni i životinje.
– Naše koze ne žive u štali, napolju su cijeli dan, mame nisu odvojene od svojih jarića i zbog toga ja uzimam samo viška mlijeka. To bi neko gledao kao gubitak, a meni iskreno više izgleda kao uspjeh jer sam u balansu sa njima. Uglavnom muž hrani i održava životinje, ja ako mogu pomažem, koliko stignem… On puno radi oko toga jer ima puno životinja koje stalno zahtjevaju pažnju. Kad je sezona, stalno je na traktoru na njivama jer njima treba spremiti hranu, sijeno… – rekla je.
Ispričala je i koliko je sve to što radi naporno i može li da se živi od toga
– Lako nije, to sigurno. Treba to jako željeti i voljeti, inače je teško izdržati takav ritam. Na farmi uvijek ima jako puno posla, koze moram da muzem svaki dan, praznik ili ne, kiša ili sunce, toplo ili hladno… Mora se, nema šta. Ali vrijedi kad na kraju znaš šta staviš na sto, to je nešto što nema cijenu. Mi ništa ne prskamo na njivi, životinje ne jedu ni soju ni koncentrat, potpuno prirodno ih hranimo. Možemo reći da je ova naša proizvodnja organska, samo još nemamo pečat, ali idemo svakako u tom pravcu. Za sada proizvode prodajem uglavnom preko svojih kontakata, nemam još ni ogromnu količinu mlijeka da bih mogla proizvoditi sir na veliko.
– Žitarice, sijeno i sve što muž radi na njivi za sada obezbjedi hranu za životinje i nema puno viška, pogotovo poslije takve suše kao što je bilo prošle godine… Počeli smo to sve da radimo za sebe kad nam se rodila beba da bi mogla zdravo da jede i da raste, pa samo ako ima viška, to prodajemo. A vidim da ima potražnje i, da imam više koza i mlijeka, mogla bih mnogo više da prodam. Sve je više svjesnih ljudi koji gledaju na kvalitet hrane, tako da vjerujem da može da se lijepo živi od toga – bila je jasna Eleonorna.
Zanimljivo je da je Eleonora do sada radila od kuće onlajn za jednu italijansku firmu koja se bavi prodajom solarnih panela.
– Polako to ostavljam jer iskreno mi se više isplati da se bavim samo tim što volim, i duhovno i finansijski. Ideja je da pojačamo priozvodnju kozjih proizvoda, ali ne želim ništa da forsiram jer čekam drugu bebu i znam da neću moći toliko da radim oko toga – kaže Eleonora i dodaje da bi voljela da imaju i svoje povrće i voće, kao i baštu.
Njeguje se sapunom od kozjeg mlijeka
A kako ona u svemu tome čuva ženstvenost, kako se njeguje?
– Uglavnom koristim sve prirodno i skoro sve od kozmetike napravim sama. Za lice, ruke, tijelo, kosu… za sve jednostavno koristim sapun od kozjeg mlijeka, ništa drugo. Čak i pastu za zube pravim prirodnu, u prahu. Izbacili smo iz života svakakve hemije već godinama, i za ribanje kuće, za veš i sve ostalo. Pokušavamo da živimo u balansu sa prirodom, da ne trujemo ni sebe ni okolinu – rekla je.
Tako gaji i dijete
-Dijete jede samo domaće, sve spremam kod kuće, od hljeba do sladoleda. Izbjegavamo bijeli šećer i kvasac i ne jedemo nikakve konzervanse. Ljeti spremamo zimnicu, za hljeb i picu koristim prirodni kvasac, ne kupujem ga. Uglavnom za sve koristim speltino brašno. Nadamo se da ćemo uskoro imati i svoje brašno, da ne moramo ni to više da kupujemo. Mislim da za dijete ne postoji ništa bolje od toga – život na farmi u kontaktu sa životinjama… Ona je slobodna, nema strah ni od čega, uvijek je napolju na svježem vazduhu. Hvala Bogu, za dvije i po godine nikad nije bila bolesna, samo joj je par puta malo curio nos, ali sve je prošlo od čaja od šipka i meda – kaže Eleonora.
U Vojvodini se baš dobro jede
Tvrdi da u Italiji ništa ne bi bilo lakše.
– Srpski jezik sam naučila relativno brzo, malo sam učila u Italiji osnovnu gramatiku prije nego što sam se preselila, pa poslije je došla praksa tu na terenu. Engleski sam namjerno izbjegavala već poslije nekoliko mjeseci i tako sam mnogo brže mogla da naučim srpski. Što se tiče običaja, kao da sam tu već cijeli život, sasvim sam se snašla od početka – u Italiji više od 30 godina nisam se tako dobro snalazila sa ljudima. Samo u kuhinji su mi ostale neke italijanske navike jer neke stvari baš volim, a volim i domaću ovdašnju kuhinju jer u Vojvodini se baš dobro jede. Muž mi je Mađar tako da miješamo stilove, ne pratim recepte, pravim bilo šta po fantaziji. Na kraju izgleda da svi uvijek sve pojedu, tako da ovaj miks vjerovatno dobro ispadne – objasnila je ona.
Ali Eleonori ovdje nešto i te kako smeta
– Otkad sam se doselila ovdje, najteže mi je da gledam kako ljudi bacaju smeće i kako lako uništavaju ovu divnu prirodu i sijeku drva kao dobar dan. Da ne pričamo o tome koliko otrova prskaju na njivama u poljoprivredi. To mi je baš teško da progutam. S druge strane, oduševilo me je kako ljudi znaju da opušteno žive i da se snalaze. Više su za jednostavan život nego u Italiji. Italijani su jako komplikovani i razmišljaju stalno o nekim nepotrebnim stvarima, njima je samo bitno da nešto izgleda super. Ovdje nije tako i to sam baš zavoljela. I nisu ljudi ni toliko sebični kao na Zapadu. Bilo šta da se dešava, uvijek je neko spreman za pomoć. – objasnila je ona.
Na kraju, Eleonora otkriva gdje vidi budućnost svoje porodice.
– Nikako se ne bih vratila u Italiju, moj dom je ovdje bez obzira na to gdje sam se rodila. Budućnost svoje porodice vidim ovdje, naravno, eventualno van sela. Voljela bih da živim na nekom salašu pored šume, one su mi slaba tačka, voljela sam ih mnogo i u Italiji – zaključila je Eleonora, piše Zadovoljna.rs.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu