Takvih bolesnih likova možete da sretnete na raznim društvenim mrežama, internetskim forumima, pojavljuju se kao redovni komentatori ispod svake vijesti koja im „zaškaklja“ poremećenu pamet. S druge strane, takve frikove lako je izbjeći ignorisanjem njihovih postova ili izbjegavanjem posjećivanja sajtova i portala na kojima istresaju svoje frustracije.
Međutim, šta čovjek da radi kad poremećeni tipovi nose vjersku odoru, kad svoje mržnje i sadomazohističke fantazije iznose javno u bogomoljama i pred pastvom koja je u crkvu/džamiju došla da čuje riječi utjehe, smirenja, samilosti, praštanja? Kako se od takvih nesrećnika spasiti? Gdje uteći, a ne ugaziti u smrad koji za sobom ostavljaju?
Da se razumijemo, nijedna vjerska zajednica nije „operisana“ od mržnjom zadojenih psihopata, koji svoju službu koriste za sijanje mržnje i zadovoljenje najnižih strasti. Ono što u nekom društvu, koje se i dalje nalazi u kolektivnom PTSP-u, predstavlja poseban problem jeste to kad najveća i najbrojnija vjerska zajednica skoro pa blagonaklono reaguje na nepatvoreni govor mržnje svojih službenika, kad opravdanje u vrijeđanju drugih traži u zamagljenoj istoriji, kad glumi ulogu žrtve iako je u toj istoj mračnoj prošlosti, nesumnjivo, imala mnogo grijehova.
Kao vjerska organizacija koja ima najviše članova u BiH, Islamska zajednica kao da se već godinama trudi da pruži što čvršće argumente onima koji smatraju da je zajednički život na ovim prostorima nemoguć, te da svako normalan treba da poželi da se ovakva BiH što brže raspadne.
Ako bilo ko u Islamskoj zajednici misli da je govor imama Mahića u Kozarcu nešto što je prihvatljivo, a nemušti pokušaji njegove odbrane od strane reisa Kavazovića „prava mjera i put suživota“, onda je takvima mjesto među pacijentima s početka ovog teksta.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu