Kolumne

Parking mjesto poput loto sedmice

Na ulicama haos, a u institucijama muk. Svi ćute i niko ne vidi probleme građana Banjaluke, ali i onih koji dođu u najveći grad Srpske. Glavno pitanje je ima li gdje neki parking.

Parking mjesto poput loto sedmice
FOTO: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Trebalo je juče proći centrom i čuti bijes koji vozači nisu krili. Na udaru su se našli svi koji su vodili Banjaluku u protekle više od dvije decenije. 

Niko zapravo javno nije izrazio uobičajenu zabrinutost na probleme oko parkinga. Bar kad su u pitanju oni koji trebaju da rješavaju problem.

Vozači su jedini koji negoduju, a imaju razlog.  Nervoza i gužva prisutna je svakodnevno, a gubitkom parkinga kod Stare autobuske stanice ljudi su od petka do danas izgubili apsolutno strpljenje.

Banjaluka je u proteklih nekoliko dana postala Divlji zapad. Vozila u blatu, na trotoaru, zelenoj površini. Vozači su parkirali gdje su stigli. I gdje su zapravo uspjeli da nađu parking mjesto. Neki su parkirali i gdje nije dozvoljeno, pa su dobijali kazne. Nemamo parking mjesta, a kažnjavamo za nepropisno parkiranje. Gdje mi to živimo?

Gradu na Vrbasu su odavno najveći problem saobraćajne gužve, a sad, evo, na sve to dolaze i problemi s parkingom. Da budem jasan, ni prije nije bilo dovoljno mjesta. Trebalo je da budete baš sretnik pa da pronađete slobodno mjesto. Sada je pronalazak mjesta za parking ravan dobitku sedmice na lotu. 

Pročitajte još

Slušali smo mnogo obećanja, da će se stvari popraviti po ovom pitanju, obećavali su nam svi da će se graditi nove garaže i parking mjesta.

Danas je realnost da nije otvoreno nijedno novo mjesto, a grad je ostao bez šest parkinga. Vozači očekuju od gradonačelnika i od Skupštine da krenu u akciju i da prioritetno pokušaju riješiti problem parkinga. 

Ipak, ne mogu a da ne konstatujem ovdje da je najveći problem Banjaluke to što se mnogo stvari obećavalo, a malo toga je urađeno i realizovano. Kad se sređuju ulice blokira se čitav grad, uglavnom bez alternativnih rješenja.

Nekad smo bili na korak od prestonice kulture, a danas, čini mi se, polako ali sigurno se vraćamo u blato, u iste one kaljuge koje su ostale na parcelama Paskuline ciglane, gdje su već trebale da niknu garaže, stambeni i poslovni objekti. Ipak, ona narodna “obećanje ludom radovanje” pogađa pravo u metu.

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu