Iz našeg ugla

Pecine crtice o…: 428 nedjelja!

Šta ostaje osim gorkog ukusa kad najtrofejniji teniser koji je preostao na Rolan Garosu mora da se povuče? Povrijeđen pa završio na operacionom stolu pošto su radnici u vanrednim vremenskim okolnostima odbili da češće sređuju teren.

Petar Peca Popović
FOTO: A. DIMITRIJEVIĆ/RINGIER

Tako za rezultat imamo završnicu Grend slem turnira bez čovjeka koji je 15 godina zaredom stizao barem do četvrtfinala. Novaku Đokoviću ostaje da se liječi, a nama da žalimo jer u njegovim godinama nema mnogo vremena da se najljepša teniska priča priča okonča kako zaslužuje. 

I da više nikad ne izađe na teren sa reketom, ništa mu neće ugroziti status najboljeg svih vremena.

Pošto smo potrošili sve epiteta oko karijere koja se pred našim očima odvija punih 21 godinu, ostaju nam samo činjenice. Prije njega u muškom tenisu nikad i niko nije bio na vrhu vrhova punih 428 nedjelja u rekordnih 13 različitih godina. Osvojio je rekordne 24 grend slem titule u singlu za muškarce, uključujući rekordnih 10 na Australijan openu. Sveukupno, broji 98 titula u singlu, uključujući rekordnu 71 „veliku titulu“: 24 turnira, rekordnih 40 mastersa i rekordnih sedam ATP finala. Jedini je čovjek u istoriji tenisa koji je bio aktuelni šampion na sva četiri turnira odjednom na sve tri različite podloge. Ima najviše pobjeda u mečevima protiv Top 10 igrača (257).

novak đoković
FOTO: MUSTAFA YALÇIN/ANADOLIJA

Preživjevši naporan triler od pet setova da bi se plasirao u četvrtfinale Otvorenog prvenstva Francuske podigao je svoj rekord pobjeda na grend slem turnirima na 370 mečeva, nadmašivši tako još jednom Rodžera Federera. Sada ostaje sam sa najvećim brojem četvrtfinala na najvećim turnirima – 59. Sve u svemu, 1.105 pobeda i 219 poraza u 3.972 sata na terenu. To je više od 165 dana na suncu, vjetru, kiši, pod ovacijama i zvižducima na najvećim svjetskim arenama. Zarada sa terena je više od 182 miliona dolara.

Sport je ogledalo istine. Ako nemate šta da pokažete i dokažete, nemate ni šta da tražite u gladijatorskom nadmetanju 1.814 najboljih tumača „bijelog sporta“. Pogotovo imajući u vidu da je kultura sportskog poraza jedno od najbolnijih mjesta naše svijesti i pamćenja. Tu dominiraju predrasude, leleci i dileme. Znajući to, uvijek se iznova postavlja pitanje kako je Novak uspio da prođe kroz pakao usamljenosti, samoodricanja i brojnih iskušenja, pa dospije gdje drugi čovjek sa naših prostora nije. Mi živimo u vremenu oskudice velikih primjera; genija, proroka, filozofa, umjetnika i sportista. Iskonski izvori presušuju. Izgleda kako svijetu nije potreban doprinos onih koji životom žude za nemogućim. Ali nije tako.

FOTO: ETTORE FERRARI/EPA
FOTO: ETTORE FERRARI/EPA

Đoković je imenica uz koju idu veliki pridjevi. Čudesni realizator naših često nerealnih očekivanja. U određenom prostoru i vremenu interpretira svoju sudbinu i u par setova prihvata sve one rizike i stresove koji su obično raspoređeni tokom cijelog ljudskog života. Istovremeno se bez pardona obračunava sa klišeima ovdašnjeg mentaliteta i prihvaćene psihologije, koji se više temelje na mitovima Pada nego radostima Pobjede. Čitava naša zbilja koja u percepciji malograđanske mitomanije i mitopoetike tako gordo zvuči, može se objasniti najprizemnijim nagonima navijača željnih osvete i poniženja rivala.

Pročitajte još

On predugo demonstrira model šampiona i ljudskosti drugačijeg tipa. Lične domete je svjesno pomjerio sa nadahnuća i osvete na iscrpljujući rad, distanciranje od svake malodušnosti i odlučnost da se bori dok ima nade. Svoju darovitost blagovremeno je harmonizovao sa evropskim kulturom fer-pleja, afro-američkom upornošću i azijskom koncentracijom, zbirom vrlina koje garantuju uspjeh u vrhunskom sportu. Znajući za našu zaljubljenost u majstore poteza, u šarm i geg, koja stvara problem u prihvatanju protagonista poezije rada, umjetnosti igre i smisla nadmetanja, Novak se odavno okrenuo vjeri da na visine poštovanja stižu vrhunske ličnosti, a ne prosječni zabavljači mase. Na tronu na kome stoluje duže nego ostali nosioci teniskih legendi, njemu je preostao samo put u svemir sebe i premjeravanje veličine rođenog srca.

Ima još nešto u tom čovjeku koga lično ne poznajem. Oko vrata nosi taj drveni krst kao amulet i često umije da ga stisne. Ljudi i šampioni nisu to što su religiozni već su velikani što su časni i pravedni. Njih spasava primjer života koji demonstriraju. Na vrijeme je naučio da je to što jeste, prije svega, što pripada dobroti, a da njegovi rivali nisu neprijatelji zbog toga što ne pripadaju istoj religiji ili naciji.

Osvojivši i čuvajući dok je mogao vrh Novak je pokazao dohvatljivost najluđih snova, kojima svi ljudi, na razne načine, žele da obilježe smisao svog postojanja. Skupljači dronjaka stvarnosti nisu svjesni da na ruševinama istorije istovremeno uz korov raste i građa za poeziju. Često se zaboravlja da ljudski materijal od kojeg su sazdani istinski šampioni nije darivan običnim protagonistima igre. 

Šta i dalje zbunjuje u njegovom slučaju? Nikako snaga! Ta glava je sam kosmos tenisa. 

Kao došljak iz skromne sredine tog sporta, u kojoj su mnogi talenti stradali u želji da se dopadnu strastima publike i očekivanjima roditelja, Novak je morao da prođe stazom na kojoj i slonovi stradaju. Na početku profi karijere (2003.) je izgledalo da će svjetske kabadahije olako rasturiti njegove ambicije. Dogodilo se suprotno. Dječak je patentirao teniski operativni sistem zastupajući svoje viđenje moderne gerilske borbe. Blistav u napadu, ali bez rizičnih juriša. Opasan u odbrani sa kontrom kao vidom konačnog obračuna. Tenis kao interpretacija sudbine.

Kroz karijeru potvrdio se kao majstor iscrpljujućih mečeva u sudaru sa korifejima tenisa. U sportu gdje mali grabe koliko mogu, a veliki su veliki jer uzimaju koliko treba – predstavio je paradoks. Tamo gdje slabiji klonu, on nejak a jak nije napuštao vatreni položaj do posljednjeg metka i daha. Umio je da se tuče i sa praznim redenicima. Iščupao pobjede iz bezdana poraza, iz pepela vadio blistave dijamante za dekoraciju narodnog ponosa. Malo njih se u našim životima toliko puta vraćalo sa ruba propasti i umjelo da odoli prozivci pada.

On je, do prije neko veče, uvijek ulazio u arenu svjestan da za protivnike, osim rivala ima i brojne predrasude okupljenih. I bez stida (po pravilima igre) demonstrirao svoju različitost baš tamo gdje je u svijetu megalomanskih ambicija najopasnija gužva. Zahvaljujući Novaku, istinskom džentlmenu, najveća scena dugo je sijala posebnim sjajem.

Dok se oporavlja, gospar igre u duši mora biti zadovoljan, svoje mjesto u istoriju tenisa obezbijedio je kao apsolutni vladar čudesnog carstva.

428 – kakav broj!

Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu