Primjera onih koji u takvom okruženju uspijevaju da se bave svojom strukom, napreduju ili da se bave biznisom, a da makar ne koketiraju s politikom, možda i ima, ali su vrlo rijetki.
I da ne bude zabune, ne govorimo ovdje o ljudima koji jesu sposobni i stručni u onom što rade, ali su i u politici dobrovoljno i zainteresovano, bilo da ih vodi ambicija, interes ili neka vjera da nešto mogu da doprinesu i mijenjaju na bolje. Takvih, sigurno je, imamo mnogo, ali oni nisu „tema naše današnje emisije“.
Tema su oni koji se, da žive u uređenijem, boljem, razumnijem i zašto ne – humanijem društvu, politikom nikada ne bi bavili, a opet bi mogli normalno da žive. Da imaju posao, bave se svojom strukom, ostvare potencijale i prava i da se osjećaju ravnopravnima.
Umjesto toga, oni su sada duboko sakriveni, jer nije vrijeme da budu uspravni i vidljivi. I mnogi se kriju upravo u redovima najznačajnijih stranaka, jer od nečega se živjeti mora, a ako su se već školovali, red bi bio i da se svojim poslom bave.
Sa tih, nekada i visokih pozicija vide i ono što ih u suštini ne zanima, što bi voljeli da nisu vidjeli, da ne znaju i da se ne dešava.
Mogu li oni dočekati pravdu? Hoće li i ovdje doći vremena i društvo u kojem će stručnjaci biti stručnjaci, a da ih partija ne verifikuje? Hoće li biti normalno da se politikom bave samo političari s talentom i stavom, a ne svaka žaba koja je vidjela da se konji potkivaju? Hoće li doći društvo u kojem partijska knjižica, podobnost ili nešto treće neće biti važni za većinu ljudi i za svakodnevni život?
Hoće li ga dočekati makar unuci glavnih likova u ovoj tužnoj priči?!
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu