Pa je 2011. ubio svoju komšinicu Slavojku Senišin (76), njeno tijelo bacio u bunar, pričekao da prođe nekoliko godina od prijave nestanka do proglašenja smrti, falsifikovao ugovor o kupoprodaji stana, pa u njega smjestio svog sina, koji je tamo mirno živio sve do očevog hapšenja prošlog septembra.
Ali, ako Damir Keleminčić bude osuđen za to za što ga se tereti, a Županijsko državno tužilaštvo u Zagrebu ga tereti za teško ubistvo počinjeno na podmukao način i iz koristoljublja i falsifikovanje isprave, njegov sin će ostati bez tog stana. Tužilaštvo u optužnici, o čijoj bi pravosnažnosti zagrebački Županijski sud trebalo da odlučuje danas, traži da se ta nekretnina oduzme porodici Keleminčić.
Što se tiče užasnog zločina koji je počinio, Keleminčić se tereti da ga je počinio između 12. oktobra i 5. novembra 2011. Prema optužnici, on je bio komšija Slavojke Senišin, a htio je da uđe u posjed stana koji je bio u njenom vlasništvu i vlasništvu njenog sina. Riječ je o stanu velikom 72 metra kvadratna, a Keleminčić se tereti da je iskoristio činjenicu što je žrtva živjela sama i što nije mogla da mu pruži otpor. Prišao joj je s leđa, zadavio je žicom, koju joj je dvostruko omotao oko vrata. Zatim je vukao i stezao krajeve žice dok je nije udavio, nakon čega joj je zglobove vezao selotejpom, a njeno mrtvo tijelo zamotao u tepih i prevezao u Prečno. Tamo je imao vikendicu s dvorištem i ekonomskim objektima. Tijelo je bacio u bunar, a bunar zatrpao građevinskim materijalom, ciglom, dijelovima betona… Naknadno je površinsko okno bunara premjestio ispred kuće, kako bi prikrio mjesto gdje je bacio tijelo. Keleminčić je ispravno smatrao da će biti prijavljen nestanak Slavojke Senišin, a prijavio ga je njen sin 5. novembra 2011.
Kako potraga za njom nije urodila plodom, Keleminčić je strpljivo čekao da prođe zakonski rok od pet godina od nečijeg nestanka za proglašenje te osobe mrtvom. Potom je 20. septembra 2016. na Opštinskom građanskom sudu u Zagrebu podnio zahtjev za promjenom upisa nekretnine. Sa sobom je imao ugovor u kojem sebe neistinito naveo kao kupca stana Slavojke Senišin. U ugovoru koji nikada nije sklopljen pisalo je da je kupoprodaja stana obavljena 7. juna 2005., a čak je bio ovjeren i kod javnog bilježnika!? Keleminčić je bio čak toliko bezobziran da sud požuruje da uknjiži stan, što se i desilo 16. januara 2017, nakon čega je on provalio u stan, promijenio bravu i u njega uselio svog sina. A sin je u njemu živio dok nije otkriveno šta je njegov otac učinio.
Tokom istrage Keleminčić se branio ćutnjom, a jedno vrijeme prije hapšenja bio je tajno praćen i prisluškivan, a tijelo žrtve nađeno je u septembru 2022. u spomenutom bunaru na dubini od sedam metara i identifikovano je preko DNK.
Ruke su joj bile vezane na leđima samoljepljivom trakom, dok joj je oko glave više puta bila omotana PVC vrećica, dok joj je oko vrata bila omotana plastificirana žica dugačka 175 centimetara.
– Moja majka je živjela u toj kući na prvom spratu, dok su podrum, tavan i dvorište dijeljeni po pola s Keleminčićem, što on nikada nije htio da prihvati. U toj je kući živjela cijeli život. Kada sam shvatio da je nema jer me komšinica zvala zato što je danima nije vidjela, došao sam do kuće. Tada sam sišao u podrum i bio sam u šoku jer je bio pregrađen zidom. Naš dio je bio sveden na manje od jedne trećine. Kada sam 5. i 6. novembra 2011. bio u stanu tražeći majku, nisam sreo Keleminčića. Ali, treći dan sam sreo njegovu tadašnju partnerku. Pitao sam je li mi vidjela majku, a ona mi je dala čudan odgovor. Kazala mi je da je moja majka otišla u bolnicu. A da je išla sigurno bi mi rekla. Stoga sam zaključio da je to laž, ali nisam je dalje ispitivao – svjedočio je sin žrtve.
Snimljeni su razgovori koje je Keleminčić vodio u septembru 2022. s raznim osobama dok su psi za detekciju mrtvih tijela njuškali po njegovom imanju u Prečnom.
– Da li ćeš da dođeš na večeru? – pita ga prijateljica u jednom od tih razgovora.
– Ne mogu jer se radi o nestanku one žene – odgovara on.
– Koje žene? – pita ga sagovornica.
– One koje je živjela u mojoj kući ili živi, te za koju se ne zna gdje je – odgovara on.
Kako policijska potraga traje, tako je Keleminčić u sve većoj panici pa 21. septembra 2022. zove svog oca.
– U Prečnom sam. Kopaju bagerima. Vjerovatno će naći Slavojku… Oprosti za sve… Branio sam se od nje, a ovo ti pričam tako da znaš – kaže on ocu.
– Šta, ti si je maknuo? – pita ga otac.
– Da, samo ne smeš to, nemoj nikome reći, oni kopaju celo dvorište… – odgovara Keleminčić.
– A ako je budu našli? – pita ga otac.
– Vjerovatno hoće, bila je to samoodbrana… samo ti to mogu reći i vjerovatno tako brzo neću doći kući – kaže Keleminčić, očito svjestan da je njegovo grozno djelo razotkriveno nakon 11 godina.
Uhapšen je isti dan kada je vodio taj razgovor i od tada je u istražnom zatvoru.
Najnovije vijesti Srpskainfo i na Viberu