Možete da nas pratite
i putem aplikacije za
Besplatno na
Link je kopiran

Pravda za žene!

Kolumne
Autor:

Foto: RAS arhiva

Kad žena godinama otplaćuje kredite za porodičnu kuću, pa se negdje usred 68. rate razvede, porodica bivšeg supruga je lijepo izbaci iz te kuće, sve sa djecom, bez alimentacije, naravno. I šta? Ništa. Niko nije nadležan! Može samo na sud, da se suduje do sudnjeg dana.

Ako dokaže da je bila žrtva porodičnog nasilja, a to nije lako dokazati, jer pljačku sud ne priznaje kao porodično nasilje, pikaju se samo polomljena rebra i razbijene vilice, može u Sigurnu kuću. Ali, ni Sigurne kuće nisu sigurne – svakodnevno se bore za goli opstanak, jer nemaju sigurne izvore prihoda.

Predstavnik UNWOMEN je nedavno, u stilu uglađenog Britanca, rekao da je zabrinjavajuće što je u BiH „nasilje nad ženama još uvijek visoko na listi prioriteta“. U prevodu, u ovoj zemlji još žive đuvegije, koje mlate žene, i pri tom su ugledni članovi društva.

U BiH je samo 12 odsto žena „pokriveno“ kontracepcijom, kao da je BiH neka siromašna afrička državica, a ne ponosna pretendentkinja na članstvo u EU.

Statistike pokazuju da žene u RS češće završavaju fakultete, ali se teže zapošljavaju. Dok su mlade, poslodavci ih neće, jer će sigurno rađati, kad izrode djecu, opet ih neće, jer su majke, a ne hostese spremne da rade od nula do 24, a kad im djeca odrastu, e tek onda ih neće, jer su zanovjetne klimakterične babe, koje se ne daju prevesti žedne preko vode.

A romske djevojčice od 12 godina tjeraju u ugovorene brakove, ili narodski rečeno, prodaju ih, pa onda još tvrde da je to dio romskog folklora, a ne teško krivično djelo trgovine ljudima.

I to nije sve. Ne bi ni u knjigu stali svi primjeri nasilja, diskriminacije, tlačenja žena.

Prođe još jedan Osmi mart, a ovom zemljom još odjekuje ironično pitanje: „Šta hoće te žene?“ Hoće isto što i ljudska bića muškog roda: pravdu i dostojanstvo.

Možete da nas pratite i putem aplikacije za Android ili iPhone/iPad.

IZDVAJAMO