Mnoga prezimena su nam u amanet ostavljena tokom osmanske okupacije i imaju određeno značenje – kojeg često nismo svjesni.
Tuđice su sastavni dio srpskog, najzastupljeniji su svakako turcizmi i anglicizmi, međutim, manje je poznato da u svakodnevnom govoru koristimo i neke albanske riječi.
Da li ste se nekad zapitali kako bi zvučao srpski jezik bez turcizama?
Srpski jezik ima veliki broj tuđica koje se upotrebljavaju u svakodnevnom govoru. Turcizmi i anglicizmi su najzastupljeniji, ali da li ste se ikad zapitali kog su porijekla riječi keva ili čak šešir? Ako niste, otkrićemo 'tajnu' - u pitanju su reči albanskog porijekla.
"Kucaćeš na vrata svoga kazamata", "Ta hanuma oči ti umivala, olovne oklope sa tebe skidala", "Sve je haram, osim nas", "Niko neće džanum ni za živu glavu da mi liječi ranu", "Za tebe tijelo zebe, ah, moj Behute", "Halali mi što sam radila sve što sad radiš ti", "Moj si, moj melek, moj bol", stihovi su pjesama koje znamo gotovo svi. Ono što im je zajedničko jesu turcizmi koji su lajt motiv pjesama. A znate li šta ove riječi znače?
Kada je Smederevo palo 1459. godine pod tursku vlast, jasno je bilo da mnogo stvari u srpskom jeziku, kulturi ili običajima neće biti isto.
Na današnjoj sjednici Vlade RS donesena Uredba o načinu korištenja vaučera u ugostiteljskim objekima u Srpskoj, rekla je ministarka trgovine i turizma Suzana Gašić